Književnica Tamara Dragić za “Glas Srpske”: “Božići u vremenu” roman posvećen selu

Danko Kuzmanović
Književnica Tamara Dragić za “Glas Srpske”: “Božići u vremenu” roman posvećen selu

Uskoro izlazi nova knjiga književnice Tamare Dragić pod naslovom “Božići u vremenu” u izdanju izdavačke kuće “Biti čovjek”. To je bio povod za razgovor o ovoj, ali i njenoj prethodnoj knjizi, srpskom selu i stanju književne scene u regionu.

GLAS: Vaša druga knjiga, koja je na putu, po mnogo čemu je neobična, možete li nam reći o čemu je riječ?

DRAGIĆ: Moja druga knjiga trenutno je na lekturi. Riječ je o romanu po istinitoj životnoj priči Nenada Božića i njegovog sela Božići. Selo Božići nalazi se u Donjim Kolima na udaljenosti od trinaest kilometara od Banjaluke. Nenad Božić je vanbračno dijete, dijete bez oca, a i majka mu je rano umrla. Podiglo ga je njegovo selo, a on je danas uspješan čovjek koji sa porodicom živi u Švajcarskoj. Meni je povjerio zadatak da napišem ovaj roman u znak zahvalnosti svom selu i svim njegovim stanovnicima. Ime romana “Božići u vremenu” govori sve. Smisao same knjige je da iza Božića ostane pisani trag.

GLAS: Koliko dugo je trajalo sakupljanje materijala za ovu knjigu i kako je izgledao taj proces?

DRAGIĆ: Sakupljanje materijala za ovaj roman trajalo je jedanaest mjeseci, a sastojalo se od mojih odlazaka u Božiće u različitim godišnjim dobima. U pratnji mi je bio i suprug Predrag u svojstvu kamermana. Nenad je izrazio želju da mještani sela govore za knjigu. Radila sam intervjue u selu, u pekari, kancelariji, bila sam tamo gdje su me pozvali. Bila sam čak sa suprugom i sinom gost u Nenadovom švajcarskom domu.

GLAS: Srpski seljak, kao i selo su neodvojivi od srpske književnosti. Te teme se provlače kroz sva djela i naših krajiških pisaca, Ćopića i Kočića. Šta je, po Vašem mišljenju, razlog za to?

DRAGIĆ: Naša sela imaju dušu. U Švajcarskoj selo je kao grad. Nema tu ljepote i emocije. Naša sela su neiscrpna inspiracija za svaku vrstu umjetnosti pa samim tim i za književnost. Svako selo samo ispriča svoju priču i tu priču treba samo zapisati na papir. Moramo naša sela sačuvati kroz knjige od zaborava. Ne smijemo dozvoliti da izgubimo svoju kulturu i običaje, a samim tim i sebe. Srpski seljak je impresivan lik, prepun mukotrpnog i poštenog rada. Čovjek ispunjen životnom borbom, ali i neprolaznim smislom za sirovi humor.

GLAS: Da li ste zadovoljni prijemom Vaše prve knjige “Sam u gomili”?

DRAGIĆ: Jako sam zadovoljna prijemom svoje prve knjige. Ljudi obično ne vole poeziju i iskreno priznaju da ih poezija smara, ali u mojim pjesmama mnogi ljudi su se pronašli i svaku pjesmu su opisali kao jednu životnu priču. Kroz život sam osluškivala ljude i jednom odlučila da napišem knjigu. Svi smo mi nekako sami u gomili. Neshvaćeni.

O savremenoj književnoj sceni

- Vrijeme za umjetnost je grozno. Bolje prolaze starlete nego poete. Nema više nikakvih moralnih vrijednosti. Teško je plivati u svijetu umjetnosti. I u ovom svijetu mnogo je zastupljena korupcija i namještena takmičenja. Ali treba pisati iz ljubavi i ne odustajati. Sa naše književne scene izdvojila bih divnu Aleksandru Čvorović i, naravno, Tanju Stupar-Trifunović, koja je prava institucija. Izdvojila bih i svog dragog kolegu Milu Lisicu, kazala Tamara Dragić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana