Ropstvo đavolu (4)

Glas Srpske
Ropstvo đavolu (4)

U jednom društvu u Beogradu, u kući domaćina Dejana, rječiti Sveto privukao je pažnju Radiše Ivkovića. Impresionirao ga je Svetin govor, na šta je Dejan reagovao upozorenjem "da ne vrbuje ljude u svoju sektu".

Evo ispovesti jednog zdravog i pravog muškarca u zrelim godinama, koji za sebe kaže da je "u sektu ušao iz duhovne lakomosti i neutemeljenosti": - Kako sam upao u sektu - pita se 48-godišnji Radiša Ivković iz Beograda? - Na moju veliku žalost, ja sam bukvalno upao u pentekostnu crkvu. To je počelo ovako: Na jednoj sedeljci, krajem 1995. godine, kod mog prijatelja Dejana, razgovaralo se o svemu, a najviše o politici. Baš tih dana bio je potpisan Dejtonski sporazum i svako je to, na svoj način, komentarisao. Jedan komentar je bio u stilu: "Tako je to, kada smo mi Srbi postali duhovno slabi i bezbožni, pa nije ni čudo što nam se ovakve istorijske nedaće događaju." U jednom trenutku u razgovor se umešao, do tada ćutljivi, Sveta i vrlo elokventno branio svoje stavove citirajući Sveto pismo i pominjući, ilustracije radi, različite istorijske događaje. Moram da priznam da me je te večeri, u tom trenutku, taj govor zaista impresionirao. Ali, odjednom, naš domaćin Dejan kvari utisak koji je ostavio njegov prethodnik: Nemoj da vrbuješ ljude - Dosta je, Sveto, nemoj da ovde vrbuješ ljude i prevodiš ih u svoju sektu! Ti dobro znaš da mi imamo svoju Crkvu i svoju pravoslavnu veru! - Sveta je posle ovih reči ustao, ljubazno se pozdravio sa svima i izvinjavajući se da je već kasno i da mora da krene kući, otišao sa tog skupa. Na izlasku mi je dobacio da, ako želim, mogu da ga potražim na toj i toj adresi. Moram da priznam da su te večeri moje simpatije bile na strani ovog neobičnog gosta. Odmah sam upitao Dejana ko je Sveta i zašto je bio tako grub prema njemu. Dejan mi je odgovorio da je to njegov kolega sa fakulteta, koji je, inače, revnosni pripadnik pentekostne crkve. Postao je, veli, izuzetno napadan u propagiranju svoje verske zablude, a on. Dejan, to u svom domu neće dozvoliti jer je to bogohuljenje. Otišao sam kući razmišljajući usput sve vreme o Svetinom nastupu i Dejanovim rečima. Zato sam odmah sutradan otišao u jedan poznati pravoslavni hram sa velikom željom da pronađem nekog sveštenika koji bi mogao da mi odgovori na mnoga značajna pitanja vezana za našu veru. Nažalost, nisam pronašao nijednog sveštenika jer su bili zauzeti u parohiji. To me je razljutilo. Ta pravoslavna crkva mi nije ni potrebna, ako nema nikog da me primi i da razgovara sa mnom, kada mi je potrebno! Iz ljutnje ili iz inata, otišao sam na adresu pentekostalaca, koju mi je sinoć došapnuo Sveta. Bilo je to na prelepoj lokaciji, u samom centru Beograda, Simina 8, a na ulazu je pisalo "Hram Sv. Trojice". Ušao sam unutra i zaprepastio se koliko je zgrada velika. Pitao sam gde mogu da pronađem Svetu... Došao je nasmejan, rukovao se i rekao mi "da se raduje novopridošlom hrišćaninu. Ljubazno me je zasuo hrpom časopisa i brošura, koje su bile besplatne i sugerisao mi da ih proučim. Kod kuće sam pročitao celokupni materijal i došao do zaključka da su pentekostalci jedina prava vera, a da svi ostali, a najviše Srpska pravoslavna crkva, plivaju u zabludama. Pošto sam sada bio na "pravom putu", jedva sam dočekao sledeći dan da se ponovo vidim sa Svetom. Preneo sam mu svoje pozitivne utiske o pentekostnoj crkvi, a Sveta se vidno obradovao: - Znao sam - kaže - da ćeš ti znati šta je pravo. Nije bilo razloga da sada poteže svoj sukob sa Dejanom, ali sam mislio da je to ljudski i da se može i razumeti i oprostiti. Mnogo značajnije je bilo slušati njegovo tumačenje Biblije, istorijskih i aktuelnih događaja. Govorio je u pravom verskom zanosu i vrlo često je u negativnom kontekstu pominjao SPC. Ja sam mu priznao svoje razočarenje u SPC jer nedavno nisam našao sveštenika u hramu, a on kao da je samo to čekao, otpočeo je napad na SPC. Ja sam tada toliko bio zaslepljen njegovom rečitošću da nisam ni primetio da je on mnogo više pričao protiv srpskog naroda i SPC, nego o Hristu i hrišćanstvu. Nekoliko meseci kasnije, pozvao me je telefonom Dejan i izgrdio me zašto mu nisam javio da sam se preselio i da sam promenio broj telefona. Vrlo oštro mi je prebacio i da sam zanemario svoje roditelje, koji su mu se, u međuvremenu, javljali jako zabrinuti. Odbrusio sam mu da ga se moji roditelji ne tiču, a on neka ide svojim popovima koje je meni preporučio, a mene neka ostavi na miru! Nekoliko dana kasnije, u pentekostnoj crkvi susrećem Svetu i ispričam mu šta sam razgovarao sa Dejanom. Sveta je grdio Dejana, da je srpski nacionalista i pravoslavni fundamentalista, netolerantan prema drugim nacijama i religijama. Pokušao sam da odbranim svog prijatelja, jer sam ga dugo godina poznavao i rekao da je on možda grub, jer uvek kaže ono što misli, ali da nije ni nacionalista, ni fundamentalista. - Nego šta je! Pravi je verski fanatik, koji ne želi da shvati pravu istinu, iako je ona očigledna - zaključio je Sveta. Predavač gost iz SAD Pozvao me je na večernje predavanje u tom hramu, koje je trebalo da održi gost iz SAD, koji će nam pomoći da upoznamo Svetog duha. Predavač je napadao i omalovažavao sve što je srpsko i pravoslavno, i ja, kao da sam se probudio iz nekog sna, tek sada sam postao svestan toga i kritički sam posmatrao fanatičnu grupu "vernika" u hramu u hipnotičkom transu. Te večeri sam iz hrama u Siminoj 8 izašao u užasnom raspoloženju. Nekoliko dana sam samo sedeo u kući i razmišljao. Sve više sam počeo da shvatam da sam upao u opasnu zamku, koja sa iskrenom verom u Boga nema mnogo veze. Shvatio sam da mi je pravi prijatelj bio Dejan, koji me je upozoravao da ću zastraniti od svoje vere. Jednoga dana pozvao me je na predavanje u Hramu Sv. Aleksandra Nevskog o vladiki Nikolaju Velimiroviću i pravoslavnom patriotizmu. Te večeri sam, u najpozitivnijem smislu, bio iznenađen živom rečitošću i ogromnim znanjem gospodina Nebojše Krstića, koji je govorio o pravoslavlju i našem duhovnom i istorijskom identitetu. Preporučeno mi je da obavezno potražim savet starešine crkve Sv. Aleksandar Nevski. Starešina me je primio očinski, i izveo na pravi, hrišćanski put. Bogu hvala! Bez tih saveta ja bih sigurno bio u kaljuzi pentekostalne jeresi - zaključuje Radiša Ivković. (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Do mentaliteta je
Do mentaliteta je
Od Tita do Olbrajtove
Od Tita do Olbrajtove
Pravosuđe u leru
Pravosuđe u leru
Tapkanje u mjestu
Tapkanje u mjestu
Prevencija, šta je to?
Gluv, zbunjen, normalan
Gluv, zbunjen, normalan
Šamar domaćim radnicima
Šamar domaćim radnicima
Ko jamu kopa...
Ko jamu kopa...
Borba za opstanak
Borba za opstanak
Dosrbljavanje
Dosrbljavanje
Bježi, Fadile
Bježi, Fadile
Šta žene slave?
Šta žene slave?
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana