Sjeme razdora

Željka Domazet

Najvažniji događaj sedmice na izmaku, a možda i jedan od najvažnijih u cijelom poslijeratnom periodu bilo je izricanje presude prvom predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću. Dok su građani Istočnog Sarajeva i cijele Republike Srpske sa negodovanjem dočekali izricanje doživotne kazne zatvora Karadžiću, dotle su Sarajevo i uglavnom cijela FBiH sa oduševljenjem ispratili vijesti iz Haga. Sarajevo je aplaudiralo i radovalo se, dok je Republika Srpska još jedanput potvrdila da je riječ o političkoj, unaprijed napisanoj presudi. Sve ovo još jednom je potvrdilo ne samo da je ova zemlja podijeljena nego da ne postoji nikakva šansa da je iko ikada više sastavi po odavno popucalim šavovima.

O podjelama koje će vrlo teško biti prevaziđene najbolje govori činjenica da je sarajevska mladost koja je sa svojim profesorima u Vijećnici pratila izricanje presude toliko zatrovana onim što joj se nakon rata pričalo i čime joj se punila glava. Ti mladi ljudi koji su rođeni nakon rata i nisu čuli ni zvuke metaka i granata popili su priču da su srpske vođe i ljudi koji su samo branili svoje parče neba i dostojanstvo srpskog naroda zločinci i da je čak i doživotna kazna mala. S druge strane, u tom istom Sarajevu ima i onih starijih koji su prošli ratne strahote i kojima je možda neko stradao u porodici, ali trezveno rezonuju i konstatuju da će presuda Karadžiću dovesti do još većih podjela i da presude takve vrste neće doprinijeti povjerenju i pomirenju, nego samo razdoru i netrpeljivosti.

Kada se sve ovo ima u vidu, nije van pameti tvrdnja svakog dobronamjernog čovjeka da je u ovu zemlju još devedesetih godina prošlog vijeka posijano zlo sa strane koje je dovelo do toga da se tako između sebe zavadimo i svi skupa postradamo, te da je teško očekivati da se to sjeme na­ prečac iskorijeni i da sutra krenemo jedni sa drugima kao da se ništa nije desilo. To zlo sjeme razdora i danas se sije haškim presudama, tako da je vrlo teško očekivati da sve te odluke sa jednakim žarom prihvatimo.

Bez obzira na aplauze nakon presude Karadžiću koji su odjekivali sarajevskom Vijećnicom i visinu kazne koja je izrečena prvom predsjedniku Republike Srpske, ono što je najvažnije jeste činjenica da je Republika Srpska stvorena i očuvana. Za nju su ginuli mnogi borci u ratu, politički se borili oni koji su je predstavljali nakon rata, a po haškim i drugim tamnicama tamnuju mnogi kojima je ona u srcu. Da li će ostati u sastavu BiH u inat svima onima koji osporavaju i nju i njeno ime, ili će se odlijepiti od onih koji bi najradije da je nema, nije bitno. Da će opstati - sasvim je sigurno.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana