Danas i ovdje: Anđeli i đavoli

Glas Srpske 24.08.2007 00:00

Piše Tomo MARIĆ

KADA bi željeli da shvate svu istinu o cjelovitoj i suverenoj BiH, bošnjački politički dvojac Sulejman Tihić i Haris Silajdžić nikad ne bi, blago rečeno, mahalskim manirom, kinjili međunarodnoj zajednici Milorada Dodika, niti bi se dodvoravali svojim sunarodnicima nerealnim pričama o stabilnoj državi Bosanaca i Hercegovaca i o suživotu u toj državi, jer onda moraju reći i sa kim će ti Bosanci i Hercegovci živjeti zajedno ako su Srbi prljavi i zli, a Hrvati podli i krvoločni. Umjesto takvih ispraznih političkih priča, koje im na isti način redovno vraćaju Srbi i sve češće Hrvati, Tihić i Silajdžić treba da kažu bh. istinu koja glasi - jednostrano priznanje države BiH nije bilo zasnovano na želji tri konstitutivna naroda da u njoj žive. Izostalo je i opšte vanjsko i pojedinačno unutrašnje priznanje, iza kojeg će, kad-tad, ipak, morati da stoji referendumsko izjašnjavanje, kao najveći demokratski čin, sva tri naroda odvojeno. Oni koji pamte noviju istoriju znaju da je onda 90-ih godina pobijedila sila, i zato se Bošnjaci i danas svim snagama bore protiv referendumskog izjašnjavanja; oni najekstremniji pominju da će se takvom izjašnjavanju suprotstaviti i oružjem, jer nemaju nikakvu dilemu da ni Srbi ni Hrvati ne žele unitarnu državu BiH. U analizi šta je bilo kad je bilo, sad bi se opet trebalo vratiti u ne tako davnu prošlost sa retoričkim pitanjem - ako je tada muslimanima omogućen referendum za suverenu BiH koji je prošao uz pomoć Hrvata (a Hrvati poslije zbog toga grdno zažalili!), zašto Srbima nije dozvoljeno da se na nivou cijele Jugoslavije izjasne za očuvanje zajedničke države? Šta je starije: koka ili jaje, moglo se, 90-ih godina, definisati prije krvavog raspada Jugoslavije. BiH ostaje, i danas, deceniju i po nakon međunarodnog priznanja, baš kako tvrdi prof. dr Nenad Kecmanović - nemoguća država! Ona je to istorijski uvijek i bila - tri suprotstavljene nacije, tri viđenja svijeta, tri boga i hiljadu vladara. Nema nijednog velikog događaja u istoriji BiH koja su sva tri naroda doživjeli na jednak način, bilo kao datum zajedničkog trijumfa i ponosa, bilo zajedničke patnje i stradanja, nego ih je, baš svaki, po nacionalnom ključu, razdvajao na pobjednike i poražene, heroje i mučenike, patriote i izdajnike. Ta lepeza različitog viđenja svijeta i događaja kreće se u rasponu plus minus beskonačno. Kad ste, na primjer, čuli političara ili intelektualca Bošnjaka - muslimana da za tursko doba kaže da je to bilo vrijeme ropstva, što će vam reći svaki kršćanin i hrišćanin; uostalom, tursko doba ima takav i istorijski tretman, kao vrijeme ropstva! U različitim i uvijek suprotstavljenim istorijskim pamćenjima, gdje oprečna mišljenja važe i za vrijeme Austrougarske, prve Jugoslavije, NDH, Titove Jugoslavije... pa sve do ovakve BiH, zar nije iluzorno tražiti ružičasti suživot, imaginarnu toleranciju i nedokučivu viziju srećnog života. Vjerovatno iz tih razloga Milorad Dodik kaže da je Republika Srpska trajna kategorija i beskonačna sreća, i da je Srbi ljube kao najrođenije, dok je BiH interesna kategorija i trajaće dok bude interesa. Sreća, ljubav i interes, nisam čuo da je taj trijumvirat ikad i igdje izdržao probu vremena, čak ni kod đavola i anđela. Ostala je i ostaje vječna bh. dilema, viđenja svijeta iz tri ugla: ko je, u takvom odnosu emocija, zapravo, anđeo, a ko, opet, đavo, i ko je siguran da neće biti proglašen za jedno kada vjeruje da je drugo?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.