Nova lažna statistika

Aleksandar Sanja Ilić

Pripreme za novo prebrojavanje stanovništva u BiH, koje treba da se desi za dvije godine, polako se zahuktavaju, a mnogi već sada smatraju da će to biti samo još jedan zbir lažnih statističkih podataka koji neće služiti nikome, a državu će (čitaj građane) koštati milione KM.

Takav stav je više nego opravdan ako se uzme u obzir da su popis iz 2013. godine obilježile spletke i intrige koje se ne mogu gledati ni u najbolje režiranim španskim serijama. Zahvaljujući mreži satkanoj od različitih političkih interesa, gdje je svako tjerao “vodu na svoj mlin”, ni dan-danas, pet i po godina kasnije, sa sigurnošću ne znamo koliko nas ima i ko je koje nacionalnosti. Rezultati tog popisa, na koji se čekalo dvije decenije, pokazali su da su u BiH moguća razna čuda, poput onog da u kući od nekoliko desetina kvadrata bez problema živi 50 ljudi.

Ništa manje čudo koje je obznanio popis bilo je i to da Fahro iz Tuzle svaki dan, već dvadeset godina, putuje na posao u Švedsku i nakon osam sati rada uredno se vrati kući da večera sa najmilijima. Da čudima ne bude kraj, ispostavilo se da u BiH stanuje blizu 200.000 građana koji poput Fahre, nadljudskim sposobnostima, stotine kilometara prelete  u trenu oka.

Zbog svega navedenog sumnjičavost u novi popis stanovništva i domaćinstava je očekivana, naročito kada se zna da greške koje su dovele do problema 2013. godine još nisu ispravljene, te da nema ni želje ni volje da nesuglasice budu prevaziđene.

Način prikupljanja i obrade podataka, koji je bio kamen spoticanja i zbog čega je Srpska 2016. godine morala objaviti svoje podatke, još nije dogovoren pa se stiče utisak da će tehničko pitanje, kakvo je prebrojavanje stanovništva, i 2021. u BiH mnogi doživjeti kao sudbinsko.

Stari popis ne može i ne smije biti temelj za novi takav poduhvat, jer dobijeni podaci zbog prenaduvanosti nisu poslužili za planirane strategije, planiranja i istraživanja. Netačan broj stanovnika učinio je da i sva ostala obilježja budu netačna i da ostanemo na samom dnu liste razvijenih zemalja. Takav scenario ne smije poslužiti ni u slučaju popisa poljoprivrednog zemljišta, gazdinstava i mehanizacije koji je najavljen za dvije godine s ciljem razvoja domaće poljoprivrede.

Zemlja koja ne zna koliko građana ima, kojih su godina, kakva im je obrazovna struktura i kakvim bogatstvima raspolaže nema se čemu nadati.

Zato oni kojima je stalo do BiH i koji je osjećaju svojom treba da pomognu da to prebrojavanje bude izvršeno kako treba. Pokretanje nacionalnih pitanja, snimanje videa s ciljem edukovanja građana o izjašnjavanju na popisu,  doseljavanje dijaspore na davno ugašena ognjišta je loš put koji ništa dobro neće donijeti BiH. Krajnje je vrijeme da se uzdignemo iznad rasprava kojeg naroda ima više, a kojeg manje, te da nam preokupacija bude nadmetanje u razvojnim idejama koje će smanjiti odliv stanovništva, bilo Srba, Hrvata ili Bošnjaka. U suprotnom, neće biti potrebe ni za organizovanjem popisa. Oni kojima je dosta mržnje potražiće dom u tuđini, a oni koji ostanu moći će i sami da se prebroje.

 

 

 

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana