Nestanak na pragu

Vedrana Kulaga

Srpski narod rasijan je svuda po svijetu. Mnogi su napustili maticu, ognjišta na kojima su vijekovima unazad njihovi preci gajili običaje i tradiciju te otišli u bijeli svijet iz ovih ili onih razloga.

Dobar dio koji je novi život počeo negdje daleko nastavio je da pali slavsku svijeću, osniva kulturno-umjetnička društva u kojima njihovi potomci, kroz igru i pjesmu, njeguje kulturu i čuva od zaborava porijeklo i sjećanje na pretke.

S druge strane, ima i onih koji su se odrekli svega iz samo njima znanih razloga, ali ima previše onih kojima se svako malo sve više sputava pravo na identitet i pripadnost, na pismo, jezik i vjeru.

Milioni Srba danas su hiljadama kilometrima od ognjišta, žive sa statusom nacionalnih manjina, a negdje i bez toga, iako ih ima dovoljno da zadovolje zakonske forme.

Izvještaji o njihovom statusu iz godine u godinu sve su gori i to prvenstveno u zemljama regiona, a kakvo je stanje najbolje oslika činjenica da se ti isti izvještaji predstavljaju kao crne knjige jer na terenu nema ničeg vedrog godinama.

Situacija je alarmantna i u FBiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj i drugim sredinama gdje srpski narod teško, gotovo nikako ne uspijeva da se izbori za svoja zakonska prava jer ih tamošnje većine gledaju kao građane nižeg reda. Kao nekoga koga treba prevesti na svoju stranu ili protjerati za vijeke vjekova.

Srpski narod za sada ima dvije zemlje. To su Srpska i Srbija koje nose najveću odgovornost za opstanak srpskog naroda na ovim prostorima i čiji predstavnici treba da pokažu da im je, u vrtologu dnevne politike, zaista stalo do naroda kojem i sami pripadaju. Do njegovih svetinja, hramova, jezika, pisma i identiteta, a da ka tom cilju poštuju druge i različite. Da budu bolji domaćini nego što su neki bili srpskom narodu.

Početak ove godine obilježila je priča o deklaraciji koja je trebalo da u sebi objedini važne stavke za očuvanje srpskog identiteta i pisma, ali evo polako godina se bliži kraju, a od tog teksta ni traga ni glasa.

Niko je nije pomenuo u skorije vrijeme, iako je, sudeći prema nekim izjavama, još zimus bila pri kraju i na korak da uđe u parlamente i tamo dobije potpis i pečat kako bi Republika Srpska i Srbija, između ostalog, kroz planirani zajednički fond pomogle srpski narod u dijaspori.

Srpski narod ima svoju istoriju koja je u nekoliko navrata, nažalost, ispisana najcrnjim slovima. Pretrpio je mnogo, a novo vrijeme nosi izazove i bitke za očuvanje jezika, pisma i istorije u kojem, uz one u dijaspori, Srpska i Srbija imaju najveću ulogu.

 

 

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana