Ne vjeruj NATO-u ni kad darove nosi

Željka Domazet

Republika Srpska i Srbija već decenijama pamte NATO bombardovanje i tone bombi koje su bez ikakvog razloga bačene na već ratom ojađeno i iscrpljeno stanovništvo. Sve opštine nekadašnjeg Srpskog Sarajeva zasute su NATO projektilima od kojih su trećina bile bombe sa osiromašenim uranijumom, od kojih su i u vrijeme bombardovanja pobijeni nedužni ljudi, a oni koji su preživjeli osuđeni su na dugogodišnja liječenja od različitih karcinoma i tiho umiranje.

Posljedice bacanja NATO bombi sa osiromašenim uranijumom trpe i djeca čiji su roditelji bili izloženi djelovanju ubica iz vazduha. Revnosni hroničari ovih događanja tvrde da je godinama stanovništvo ovih dijelova umiralo u tihim mukama i da su groblja rasutih Srba koji su napustili opštine nekadašnjeg Srpskog Sarajeva prepuna žrtava NATO bombi. Za ovaj zločin ni do danas niko nije odgovarao, a NATO moćnici su nudili preživjelim žrtvama različite destinacije i beneficije po svijetu samo da bi ih ućutkali.

Posljedice ovog neviđenog zločina trpe i brojni NATO vojnici koji su po slovu komande morali da slušaju svoje pretpostavljene i učestvuju u ovim neviđenim anticivilizacijskim rabotama moćnih zemalja predvođenih Amerikom.

Osiromašeni uranijum djeluje vijekovima, pa stoga nije teško predvidjeti da zdravog života na ovim terenima neće biti nikada.

I dok žrtve i naučnici nastoje da objelodane istinu o ovom neviđenom zločinu, da generacijama koje dolaze predoče dokaze koji ne smiju da se zaborave, NATO nastavlja da nas bombarduje pričom da treba da im se pridružimo i budemo pod njihovim okriljem. Svako onaj ko bi na takav savez Republike Srpske i srpskog naroda dao zeleno svjetlo ne čini zasigurno ništa drugo do nanovo bombarduje i žive i mrtve stradalnike ovih zločinaca iz vazduha. Saglasnost za ulazak u NATO nije ništa drugo do zagrljaj sa dželatima i oprost svim zločinima čije posljedice ni najgori pesimisti ne mogu predvidjeti.

Ono što je neosporno je činjenica da nam takvi zaštitnici nisu potrebni i da sve njihove beneficije i obećanja koja nude nisu vrijedni suza koje i danas, gotovo četvrt vijeka kasnije, liju i djeca i roditelji žrtava koje je njihovo djelovanje donijelo.

Stoga je ona stara “Ne vjeruj Danajcima ni kad darove nose” - u ovim obećanjima onih koji hoće da nas uvuku pod svoje skute jasna i nedvosmislena. Bombardovanje na kraju prošlog vijeka, kao i ovo aktuelno, političko, nije ništa drugo do novo ubijanje onih koji su preživjeli bombe sredinom devedesetih. +++

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana