Mrlja u prosvjeti

Nebojša Tomašević

Republiku Srpsku ovih dana potresa skandal u čijem je središtu žrtva trinaestogodišnja djevojčica i ugledni građanin - bivši ministar i profesor na fakultetu Nenad Suzić iz Banjaluke.

Da stvar bude još gora, profesor kojeg sumnjiče za jedno od najgnusnijih djela “obljuba djeteta mlađeg od 15 godina” predaje na fakultetu predmete Opšta pedagogija i Metodika vaspitno-obrazovnog rada. On, koji bi trebalo da uči djecu i omladinu lijepom vaspitanju, osumnjičen je za nešto neoprostivo, nešto od čega se svakom normalnom stegne srce. Ovim “profesorskim nedjelom” poljuljano je povjerenje u obrazovne institucije u Srpskoj koje će svakako dugo nositi mrlju njegovog postupka.

Ukoliko je tačno ono šta mu se stavlja na teret, on je možda uništio jedan dječiji život, a svakako je učinio nešto za šta nema dovoljno stroge kazne. Daj Bože da to nije istina i da žrtvi njegove požude, ako je nažalost učinjeno pomenuto zlo, ne ostanu vječni ožiljci i neizlječive rane.

Prema informacijama iz istrage Suzić je za svoju požudu iskoristio poznanstvo s žrtvom i činjenicu da je podučavao u svojoj kući kako bi bila uspješnija u školi. On je, ako je suditi po policijskoj istrazi, tako zloupotrijebio njeno, ali i povjerenje njenih najmilijih. Govorio joj je da o tome ne smije pričati nikome i da to treba ostati njihova tajna.

Na sreću “tajna” je procurila u javnost, a seksualni nasilnik smješten tamo gdje mu je i mjesto - iza rešetaka. Sada se svi pitamo, kako je to moguće, ko je kriv za to,  a još više boli pitanje da li je seksualno nasilje nad djevojčicom trajalo duže, da li je ona to trpila dok joj nije prekipjelo. Ne smijem ni da zamislim kako se osjeća porodica i poznanici žrtve.

Dok su slušali stravičnu ispovijesti djevojčice ili čitali napise u novinama o ovom slučaju, vjerovatno im je samo jedno bilo na pameti - da ubiju gada! Opravdanje za ovako nešto, zašto sumnjiče Suzića, nema, ali pitanje je da li ima odgovornosti mnogih drugih. Glavno je ono kako je takav čovjek mogao da predaje omladini, a da njegove pokvarene sklonosti  ostanu tajna.

Ne možemo da se ne zapitamo da li je možda i ranije koristio svoje bivše “ministarske privilegije”. U banjalučkom Univerzitetu, gdje je osumnjičeni zaposlen, rekli su da do sada nisu zaprimili nijednu zvaničnu žalbu na njegov rad. Da li je moguće da neko bez mrlje s ugledom stručnjaka, neko ko je bio i visoki funkcioner odjednom počini nešto najgore, ili prijave o njegovim sklonostima nisu stizale na prave adrese. Pedofilija nije samo nastranost i devijacija, nego zločin i to veliki i neoprostivi. Zato je još manje oprostivo ćutanje o tome ili “žmurenje” na nečije uočene devijantne sklonosti zbog njegovog statusa i imidža.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana