Zapis iz Donjeg Vakufa: Srbi odlaze, Kinezi već otišli

Glas Srpske
Zapis iz Donjeg Vakufa: Srbi odlaze, Kinezi već otišli

NIJE bibliotekar Abdulah Rahmanović, u izbjeglištvu, bio poput mnogih drugih mu sunarodnika. Jer, pored povratka na djedovinu, Abdulah je u svojoj Slatini, kod Donjeg Vakufa, jedva čekao da podijeli i radost susreta sa Srbima, svojim predratnim komšijama i prijateljima.

Kada se vratio u zavičaj zatekao je porušenu kuću, ali ne i svoje komšije i prijatelje. Njih je, poput njega devedeset i druge, sa djedovine oduvao ratni vihor. - Uvijek sam se borio da sačuvam univerzalne ljudske vrijednosti. Posebno one koje su neki, za vrijeme zla i rata, bacili pod noge. Sa Srbima sam rastao i odrastao. Takav sam dočekao i kraj rata. Takav ću biti uvijek. Po povratku u Donji Vakuf, Srbe nisam zatekao. To me posebno rastužilo. Ali, uradio sam za taj narod i njegovu istoriju nešto što sam smatrao normalnim za svakog ko se bori za ljudsko dostojanstvo - kaže Abdulah, za mnoge u Donjem Vakufu, samo - Paša. A taj Paša, tokom jednog od susreta sa prijateljem Nasufom Fazlagićem, penzionisanim nastavnika istorije, doznao je da se u donjevakufskoj pravoslavnoj crkvi Svetog preobraženja nalazi dvadesetak slika najpoznatijeg žitelja ovog grada, čuvenog slikara Romana Petrovića. - Odmah sam otišao do crkve i tamo, među mnoštvom razbacanih stvari, pronašao i 24 Petrovićeve slike, koje su se nekada nalazile u ikonostasu. Samo dvije su bile neoštećene, a ostale uništene sa po jednim rezom noža po sredini - priča Rahmanović. Dvije slike Paša je predao Umjetničkoj galeriji BiH u Sarajevu, a ostale Slaviši Đuriću, pravoslavnom svešteniku u Bugojnu. - Dolazio je neki naš čovjek iz Holandije i za svaku sliku nudio mi po 18 hiljada maraka. Naravno da nisam pristao. A i kako bih? Svoj obraz i ono za šta sam se zalagao čitav život, nisam mogao da prodam... Jer, kako bi danas mogao svojim predratnim prijateljima da pogledam u oči - ponosno kazuje Paša. Komšija Maskalenko Džugašvili, pravoslavac, čiji su se preci, prije gotovo stotinak godina, iz Rusije doselili u Donji Vakuf, kaže kako je Paša imao problema zbog toga što je sačuvao slike iz pravoslavne bogomolje. - Pašina je samo jedna od donjevakufskih povratničkih priča. A njih je bezbroj. Poput one da ovdje poslije rata nije rođeno ni jedno srpsko, a ni hrvatsko dijete..., da dunum zemlje u Donjem Vakufu košta stotinu maraka..., da su povratnici u ovu opštinu posjekli oko pet stotina gajeva, čime su Srbima nanijeli štetu od desetak miliona maraka - pojašnjava Džugašvili. U opštini Donji Vakuf prije rata su živjela 9.364 Srbina. Danas ih je samo devedeset i devet (!). U Ruskoj pilani ih je petnaest, Borojama sedam, Pribraći šesnaest, Blagaju i Kutanji po deset, Kopčiću i Kamenjači po pet, dok u samom gradu žive trideset i tri Srbina. - Srbi polako odlaze, a Donji Vakuf su nedavno napustili čak i Kinezi. Svima nam je dogorjelo do nokata. Svima nam je muka do oka - reče na kraju, ogorčeno, Maskalenko Džugašvili. Slaviša SABLjIĆ

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Do mentaliteta je
Do mentaliteta je
Od Tita do Olbrajtove
Od Tita do Olbrajtove
Pravosuđe u leru
Pravosuđe u leru
Tapkanje u mjestu
Tapkanje u mjestu
Prevencija, šta je to?
Gluv, zbunjen, normalan
Gluv, zbunjen, normalan
Šamar domaćim radnicima
Šamar domaćim radnicima
Ko jamu kopa...
Ko jamu kopa...
Borba za opstanak
Borba za opstanak
Dosrbljavanje
Dosrbljavanje
Bježi, Fadile
Bježi, Fadile
Šta žene slave?
Šta žene slave?
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana