Ropstvo đavolu (3)

Glas Srpske
Ropstvo đavolu (3)

Kada se upoznao sa Sanjom na Kopaoniku, Bojan nije ni slutio da ulazi u satanističku porodicu, u kojoj svi međusobno polno opšte: otac sa kćerkom, majka sa sinom i kćerkom. Sanja nije imala rogove, a ni njeni roditelji, reći će kasnije mladić koji umalo nije postao žrtva sekte "Kju-Kluks-Klana"

Kod doktora Cvetanovića imala sam priliku da upoznam jednog veoma lepog i zgodnog momka, koji je umalo postao žrtva "Kju-Kluks-Klana". Zbilo se to ovako: Bojan je sreo dva lepa smeđa oka u jednoj diskoteci na Kopaoniku, i zaljubio se, kako mu se činilo, u krhku i ranjivu petnaestogodišnjakinju, na prvi pogled. Rekla mu je da je pametan i talentovan, da voli sa njim da odlazi na skijanje i uveče u romantične šetnje po mesečini, da joj prija njegova snaga i toplina. Te zime prijateljstvo dvoje mladih preraslo je u "ljubav". - Ona nije imala rogove - pričao mi je kasnije - a ni njeni roditelji. Majka joj je lekar, otac takođe, ona je sada, sa 23 godine, student psihologije. Nisam ni mogao da slutim da ulazim u satanističku porodicu u kojoj svi međusobno polno opšte: otac sa kćerkom, majka sa sinom i kćerkom itd. Da sam njihova ne samo seksualna, već i ritualna žrtva - saznao sam tek kasnije, kao što sam kasnije saznao i to da su je otac i majka uveli u tu sektu sa četrnaest godina. Sanja i ja smo se "zabavljali" (ako se to može tako nazvati) oko godinu dana. Iako sam bio četiri godine stariji od nje, ona je delovala zrelo i samouvereno: Bila je jaka ličnost, iako je uvek govorila suprotno: da ne ume i ne sme da uradi ovo ili ono bez moje pomoći. Slepo sam joj verovao, jer sam je voleo. Ona je, pak, to isto tvrdila, a radila potpuno suprotno. Njena glavna preokupacija je bila da me potpuno zaposli. Iznurivala me je stalnim zahtevima da nabavljam različite stvari i putujem ili pešačim s kraja na kraj grada. Tražila je od mene da se ekonomski osamostalim, iako su mi roditelji profesori na Univerzitetu i mogli su da me izdržavaju tokom studija. Insistirala je na tome, sve dok nisam popustio i prihvatio njen predlog. Čak mi je našla i posao, pa sam posle predavanja i vežbi na fakultetu, jurio u piceriju u centru Beograda, gde sam radio do 23 sata, pa tek od ponoći učio. A pred zoru, "kad mi je duša spavala", ona me je zvala telefonom, uvređena što sam zaboravio da odem na sastanak sa njom. Ništa nije vredelo da se izvinjavam da je kasno, da sam umoran ili da imam da učim. Njeni roditelji nisu formalisti - govorila je - a ako je zaista volim, uzeću taksi i doći za 15 minuta. I šta ću... tako sam i radio. Vrata mi je otvarala u dva, četiri ili šest ujutru potpuno našminkana, doterana, smešila se značajno i napadala me odmah s vrata. Posle seksa, stavljala mi je glavu u krilo, nežno milovala kosu i vrat i šaputala: "Ti si ja, ja sam ti. Moj bol je i tvoj bol. Moje misli su i tvoje misli... Spavaj sada!" I dok su mi na oči padali kapci teški kao da su od olova, ona mi je medenim glasom šaputala na uvo: "Odsad ćeš slušati samo mene..." Opsjednut njome I slušao sam samo nju. Njen glas mi je odjekivao u glavi na fakultetu, na poslu, uveče dok učim. Bila je potpuno u meni, kao da se utisnula u moje telo. Osećao sam njen miris, njenu prisutnost. Bila je to faza moje potpune opsednutosti njome. Ali kada sam njen glas začuo u kuhinji dok sam sekao hleb i spremao sendvič: "Sad! Sad! Okreni se i ubij majku! Prereži grkljan bratu i ocu! Izmasakriraj ih sve. Oni će te ubiti. Bolje ubij ti njih!" - shvatio sam da sam se razboleo. To više nije bilo normalno. A u mojoj porodici nema mentalno obolelih ni predaka, ni rođaka... Razmišljao sam da li je to sve od premora ili od nečeg lošeg što mi se desilo u toku dana? Ali, otkuda njen glas? - zbunjivalo me je. Pošto mi se to tri puta ponovilo, prestao sam da jedem, izbegavao sam da dođem u kontakt sa nožem. Osetno sam oslabio. Teturao sam se po gradu i pokušavao da skočim sa mosta. Nešto bi mi iznenada dunulo u glavu: "Učini to, skoči!" Dok sam se hvatao za ivicu ograde, spreman da je preskočim, video sam Sanju kako, nasmejana, skače u reku i odozdo me zove: "Dođi." Neki slučajan prolaznik mi je spasao život. Bio sam kao hipnotisan. Sećam se samo da me je drmusao i ponavljao: - Čoveče, pa šta to radiš, jesi li normalan!? Nisam bio normalan. Ona je bila stalno u meni. Pretvarala me je i u žensko, pa sam osećao menstrualne probleme ili kako mi rastu grudi. Kad god sklopim oči, pretvarala se u Satanu, pa u slepog miša, u pentagram i kukasti krst. Vrištala je u meni, pretila i psovala, govorila najogavnije stvari, tražila da se ubijem. Molio sam Boga da me spasi, a ona bi se pretvarala u zmiju i siktala: "Niko ti neće pomoći. Ja sam tvoj Bog". Prestao sam i da spavam. Roditelji su i ranije pokušavali da mi pomognu, jer su videli da se sa mnom nešto neobično zbiva, ali ja sam odbijao njihovu pomoć. Potpuno iznurenog majka me je ipak povela psihijatru. On me je pitao neke gluposti, o tome kakvo sam imao detinjstvo i slično... Imao sam srećno detinjstvo, roditelje, brata koje sam voleo. Bio sam odličan đak i student, bavio sam se sportom. Ali sam imao i Sanju i njenu majku i njihovu buduću snaju, tj. verenicu Sanjinog brata... Bolje reći, one su imale mene. Tri veštice. Tri gospodarice moje duše i tela. Želele su da me unište. Moji roditelji su promenili tri psihijatra. Počeo sam da verujem da sam prirodno sklon ludilu, iako niko u mojoj familiji, kao što sam rekao, ne boluje od bilo kakvih psiholoških poremećaja. Lekovi su me vodili u ništavilo. Satana jedini bog Jednog dana majka mi je predložila da odemo zajedno u crkvu Svetog Aleksandra Nevskog. Ona je pravoslavka, ali je meni i bratu prepustila da sami odlučimo hoćemo li ići u crkvu ili ne. Tog dana je insistirala da sa njom pođem i ja. U početku mi je prijao crkveni mir i tišina, ali kada je počelo crkveno pojanje - ja sam se onesvestio. Izneli su me napolje, doneli vodu, osvežili. Sledeće nedelje je majka ponovo tražila da pođem sa njom u crkvu. Osetio sam otpor. Glas u meni je govorio: "Tu crkvu treba spaliti! Satana je jedini bog i njemu treba služiti!" Stresao sam se i pokušao da izvrdam, da ne idem sa mamom. Ona, kao da je osetila da se sa mnom nešto u vezi sa sektom dešava, opet je insistirala. Popustio sam. Ali, ovaj put, samo što je započelo liturgijsko pojanje, ja sam čuo Satanin glas: "Siluj majku! Siluj majku!" Izjurio sam iz crkve sa rukom preko usana. Plašio sam se da Satana ne progovori iz mene. Majka je izašla za mnom. Seli smo na klupu. - Šta je - pita? Kako da joj kažem šta sam upravo čuo? Kako da joj kažem za Sanju i njene roditelje? Hoće li mi verovati?! Skupljao sam snagu da mami kažem istinu. Pomislio sam: "Gore ne može biti... Treba sve reći, i rekao sam." Sada se uspešno lečim kod dr Cvetanovića i idem u crkvu. (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Do mentaliteta je
Do mentaliteta je
Od Tita do Olbrajtove
Od Tita do Olbrajtove
Pravosuđe u leru
Pravosuđe u leru
Tapkanje u mjestu
Tapkanje u mjestu
Prevencija, šta je to?
Gluv, zbunjen, normalan
Gluv, zbunjen, normalan
Šamar domaćim radnicima
Šamar domaćim radnicima
Ko jamu kopa...
Ko jamu kopa...
Borba za opstanak
Borba za opstanak
Dosrbljavanje
Dosrbljavanje
Bježi, Fadile
Bježi, Fadile
Šta žene slave?
Šta žene slave?
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana