Gigant na koljenima

Vedrana Kulaga

Republika Srpska je proteklih godina ostala bez značajnih preduzeća koja se, i uz brojne pokušaje u određenim slučajevima, nisu uspjela spasiti, a na listi onih koji se još odupiru toj sudbini je derventska Fabrika cijevi “Unis”.

O tom posavskom i republičkom gigantu nekada se pričalo sa velikim ponosom koji je, s godinama neizvjesnosti, prerastao u nostalgiju, žal i borbu radnika da dobiju zarađene plate.

Derventski “Unis” bio je, u jednu ruku, i jedan od simbola te opštine po kojem je bila prepoznatljiva u široj regiji, a od svega toga danas je postao firma dugova, štrajkova koju, nažalost, nekoliko koraka dijeli od konačnog katanca.

Radnici mjesecima već pred kapijom i vratima traže od menadžmenta da im isplate plate i zaostale naknade, na šta imaju puno pravo, a gotovo svi, i pored problema i dugova, žele da njihov “Unis” stane na noge i pokuša da vrati nekadašnji sjaj, rejting i stabilnost.

U priču o spasavanju “Unisa” moraju da se uključe i republički organi. To prizivaju svi radnici i njihovi predstavnici jer u tome vide možda i posljednji tračak nade da zaposleni dobiju što su svojim radom zaslužili, a Derventa, pa i cijela Srpska, preduzeće koje može da znatno unaprijedi njenu privrednu sliku.

Previše vremena već je prošlo u igri mačke i miša. U tim mjesecima su se samo dugovi nabirali, a neizvjesnost dobijala na snazi. Ogorčeni radnici previše trpe takvu situaciju i zato je još opravdaniji zahtjev koji su poslali na adresu Vlade Republike Srpske u kojem traže da im pomognu da se nađe rješenje i da se riječ “nekadašnji” izbriše iz rječnika kada se to preduzeće pominje.

“Unis”, nažalost, nije jedina firma koja kuburi sa problemima i broji dugove umjesto prihoda, i time će morati intenzivno da se pozabave nove vlasti u Srpskoj koje su se prihvatile tih obaveza u vlasti.

Republika Srpska mora da podiže svoju privredu jer je ona preduslov za mnoge stvari i izrečena očekivanja pa i obećanja koja smo imali priliku da čujemo i posljednjih dana.

Mora da se spasi što se spasiti može, pronađu načini da neka preduzeća, a na toj listi je i “Unis”, stanu na noge za dobrobit svih. To se, naravno, ne može desiti preko noći, ali se ne može više ni pretvarati kao da će se sve, samo od sebe, popraviti. Neizvjesnost je, a to najbolje znaju radnici “Unisa”, najgora i za njih i za ono što je ostalo od nekadašnjeg giganta. 

Nadležni u novom sazivu Vlade Republike Srpske, na čelu sa premijerom, moraju što prije zasukati rukave i vidjeti šta mogu da urade kako bi bila stavljena tačka na višegodišnju agoniju “Unisa” i prekinut niz obećanja da će biti bolje, da trake samo što nisu stigle na odredište, da će radnici dobiti šta ih sljeduje....

Vrijeme je da stave karte na sto, ponude ruku spasa ili ključ u bravu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana