U metu: Više para, manje "muzike"

Glas Srpske

Piše Todor NIKOLIĆ

FUDBALERI Radnika odigrali su sinoć na "Koševu" posljednju premijerligašku utakmicu i vraćaju se u Prvu ligu Republike Srpske što je dobar šlagvort za pitanje kuda plovi bijeljinski sportski brod? Pogotovo što zla sudbina ispadanja iz elite nije "patent" samo ovdašnjih fudbalera i njihovih trenera i uprave. Ove godine takva sudbina zadesila je košarkaše istoimenog kluba, odbojkaši i odbojkašice jedva su izborili opstanak u eliti, prije dvije godine iz Premijer lige ispali su rukometaši... Takvo pitanje izgleda sasvim logično, ako se zna da lokalna samouprava posljednjih godina ne "škrtari" prema sportskim klubovima. Samo u ovoj godini za njihovo funkcionisanje iz opštinskog budžeta izdvojeno je blizu milion i po maraka, ali što više novca rezultati su sve gori. Teško je u jednom novinskom tekstu nabrojati i analizirati uzroke takvog, pomalo i apsurdnog stanja u bijeljinskom sportskom pokretu. Ipak, bez želje da se bilo ko amnestira od krivice, u osnovi problema nalazi se potpuno nedefinisan status sporta u Republici Srpskoj i BiH. Klubovi su svačiji i ničiji, bez poznatog "vlasnika" i titulara, u sudske registre upisani su kao udruženja građana, a takmiče se u profesionalnim ligama iz kojih se ide u najelitnija evropska klupska takmičenja. Pri finansiranju iz opštinske kase povlašćeni su klubovi sa prefiksom "gradski" što drugim riječima znači da im je osnivač opština, ali to nije garancija da je lokalna samouprava dužna u potpunosti finansirati sve finansijske potrebe. Tim prije što ne postoji jasno definisan način na koji ona utiče na rad takvih klubova i trošenje budžetskih sredstava, jer su periodični i godišnji izvještaji o potrošnji očigledno nedovoljni. Na lošim temeljima nemoguće je graditi čvrste i stabilne građevine. I već tu nastaju problemi. Oni se najprije javljaju u organizacionom pogledu, jer je za sve pomenute bijeljinske klubove zajedničko da su najprije dospjeli u krizu rukovođenja što neminovno za sobom vuče i krizu odnosa u klubovima, krizu stručnog rada i na kraju krizu rezultata. Recimo, Skupština FK Radnik nije održana punih pet godina, a kada je dogorjelo do nokata, odjednom su se pojavila dva spiska i postavljeno pitanje legaliteta jednog ili drugog. I dok su se vrli fudbalski radnici preganjali oko toga, klub je dospio na samo dno. Slična situacija je i u istoimenom košarkaškom klubu, jer se sadašnjem rukovodstvu koje je bilo na čelu kluba i u vrijeme najvećih uspjeha i u sadašnje vrijeme neuspjeha, spočitava da je "nelegalno" jer u prošloj godini nije održana nijedna sjednica klupske Skupštine. Slične primjedbe stižu i na račun rukovođenja odbojkaškim klubom čije su selekcije zadržale status premijerligaša, ali uz velike muke. Čim ne postoji čvrsta klupska hijerarhija, odmah počne duvati promaja na sve strane i klubovi se polako ali sigurno urušavaju. Pojavljuju se dušebrižnici raznih fela, ljudi koji počnu isticati svoje zasluge za ovo ili ono, ističe se bezgranična ljubav prema dotičnom klubu, pojavljuju se klanovi i grupe koji bi, samo da im se pruži šansa, pokazali svoje znanje i sposobnosti i na taj način stvara se ambijent koji vuče do samog dna. Postavljaju se tu i mnoga druga pitanja počev od rada sa mlađim kategorijama i planskog pružanja šanse talentovanim sportistima u seniorskoj konkurenciji, do određivanja realnih ambicija i dometa pojedinih klubova. Svako novo rukovodstvo najprije nam obeća Evropu, a najčešće završi - u plićaku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Terorizam
Terorizam
Litijum
Litijum
Strateško planiranje
Strateško planiranje
SAD i NATO
SAD i NATO
Godine čekanja
Godine čekanja
Muzej utemeljivača Srpske
Muzej utemeljivača Srpske
Neutralnost
Neutralnost
Raštimovani orkestar
Raštimovani orkestar
Prekogranični praznik
Prekogranični praznik
Prorok Zvizdić
Prorok Zvizdić
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana