Vječni sjaj stihova Alekse Šantića
Mostar - Pjesnik Aleksa Šantić, autor antologijskih pjesama "Ostajte ovdje", "Emina", "Veče na školju", "Ne vjeruj", Pretprazničko veče", ostavio je bogat stvaralački opus koji i danas oduševljava kritičare i čitaoce.
Šantić je rođen 27. maja 1868. u Mostaru, gdje je proveo većinu života, a umro je 2. februara u rodnom gradu. Oca je izgubio u ranom djetinjstvu, pa je živio u porodici strica Mihe. Imao je dva brata, Jeftana i Jakova i sestru Persu, dok mu je druga sestra, Zorica, umrla još kao beba.
Pošto je živio u trgovačkoj porodici, ukućani nisu imali dovoljno razumijevanja za njegov talenat. Završio je trgovačku školu u Trstu i Ljubljani, a zatim se 1883. godine vratio u Mostar.
Nekoliko godina kasnije započeo je književni i društveni rad. Najveća djela stvarao je krajem 19. i početkom 20. vijeka.
Početkom 1887. godine postao je saradnik "Goluba", zatim časopisa "Bosanska vila", te "Nove Zete", "Javora", "Otadžbine". Naredne godine osnovao je Srpsko pjevačko društvo "Gusle", a potom je izabran za prvog potpredsjednika mostarskog pododbora "Prosvjete". Pripadao je mostarskom krugu književnika okupljenom oko lista "Zora", koji je pokrenuo sa Jovanom Dučićem i Svetozarom Ćorovićem. U Prvom svjetskom ratu austrougarske vlasti hapsile su ga kao "istaknutog srpskog nacionalistu".
Najveću pjesničku zrelost Šantić je dostigao između 1905. i 1910. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme. Šantićeva poezija je puna snažnih emocija, ljubavne tuge, ali i bola i prkosa za socijalno i nacionalno obespravljen narod, kome je i sam pripadao. Rodoljubiva poezija je poezija rodne grude i domaćeg ognjišta ("Moja otadžbina"), a u nekim od svojih najpotresnijih pjesama Šantić pjeva o patnji onih koji zauvijek napuštaju domovinu i odlaze u tuđi svijet ("Ostajte ovdje"). Šantić naglašava patnju i mučeništvo kao najvažnije momente u istorijskoj sudbini srpskog naroda ("Mi znamo sudbu"). Njegova ljubavna poezija razvila se pod jakim uticajem sevdalinke.
Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 3. februara 1914. godine.
Uticaj
Na početku pjesničkog stvaralaštva bio je pod uticajem srpskih pjesnika Branka Radičevića, Jovana Jovanovića Zmaja i Vojislava Ilića, ali je potom izgradio vlastiti pjesnički izraz, karakterističan po elegičnim i rodoljubivim motivima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
