Vera Crvenčanin Kulenović: Skender u šetnji oblikovao sonete

Snežana Tasić
Vera Crvenčanin Kulenović: Skender u šetnji oblikovao sonete

Zvuči nevjerovatno da neko sa 92 godine piše knjige i traga za rukopisima muža koje izdaje posthumno u Sabranim djelima Skendera Kulenovića u deset tomova.

Ali, tek kada progovori svakom je jasno da Vera Crvenčanin Kulenović to može, jer je snaga uma čak ni ovim godinama nije izdala, naprotiv, djeluje briljantno.

Vera Crvenčanin Kulenović, supruga istaknutog pjesnika Skendera Kulenovića, autora čuvene poeme "Stojanka majka Knežopoljka", je po profesiji pozorišni reditelj i dramaturg. Godinama dolazi na Književne susrete na Kozari kao počasni gost, uspijeva to uprkos godinama. Na okruglom stolu, u okviru ovogodišnjih Književnih susreta, pod nazivom "Skenderova trajanja" govorila je o Skenderovom izrazu, a iz štampe je izašla istoimena knjiga čiji je ona autor.

* GLAS: Iz štampe su izašla Sabrana djela Skendera Kulenovića u deset tomova i izašla je i Vaša knjiga "Skenderova trajanja". To je njegova biografija koja će potkrijepiti saznanja o njegovom vremenu. Šta su u stvari to Skenderova trajanja?

CRVENČANIN KULENOVIĆ: O Skenderovim trajanjima ne može da se govori ovako, odjednom, kratko, ali svako ko uzme da pročita moju najnoviju knjigu upravo pod tim nazivom "Skenderova trajanja" shvatiće o čemu je reč. Ono što se događa iz dana u dan Skender je to oblikovao. Da li je u pitanju sonet u dnevnoj šetnji, da li je to pitanje reke, tvrđave u sonetima u kojima uvek ima jednu reminiscenciju različitih sadržaja a da ne govorimo o "Ponornici" gde on prati sudbinu ne samo svoje porodice nego prati sudbinu čitavog društva kroz tu porodicu.

* GLAS: Da li je poema "Stojanka" mogla da nastane, a da Skender nije imao tu vrstu sažimanja sa događajem svakog od onih koji su bili tamo na Kozari ?

CRVENČANIN KULENOVIĆ: Jedan interesantan detalj je da sam tragajući za svim ovim dokumentima Skenderovog života naišla i na jedan njegov partijski dosije koji je bio pod zabranom, ali uspela sam da dođem do njega. On je posle Kozare pisao nacionalnost Srbin, zvanično u svom dokumentu. Njegova lična karta je bila Srbin. On to nije javno govorio jer nije sebi time pravio reputaciju srpskog pisca. A da ga nisu ni srpski ni bosanski ni bilo koji drugi zvaničnici vukli na sve strane, to je opet priča za sebe. Bitno je da je Skender ostao veran sebi, bitno je da je on i kada je govorio o ružnim stvarima nalazio način da na neki način negde zagladi ružnoću nečega i da je kaže tako da ona ne bode, da ne bude direktna. On je bio zaista veliki umetnik reči, znao je koliko reč vredi, znao je da svaka nijansa u jednoj rečenici može da povuče čitaoca na jednu trasu, koja nije ona trasa kojom se on rukovodio dok je to pisao.

* GLAS: Ko bude imao pred sobom Sabrana djela Skendera Kulenovića sigurno će vidjeti do koje mjere je on sebe utkao u to vrijeme.

CRVENČANIN KULENOVIĆ: Obično vreme u kome živite ne vrednuje onoga ko piše o njemu kako treba, ali mi se čini da će ova sabrana dela, baš zato što smo išli na to da se nađe sve, mnogo toga, pomoći da se razume ponešto od Skenderove literature što je stavljeno u stranu, možda će nekoga to zainteresovati.

* GLAS: Kako su se njegovi savremenici, odnosno ljudi koji su diktirali pravila pojedinih etapa u tom vremenu, odnosili prema njemu?

CRVENČANIN KULENOVIĆ: Prva "Djelidba" je jedna njegova oštra satira, a onda dolazi skidanje sa repertoara Narodnog pozorišta gde je bila praizvedba. Na premijeri izlazi Rodoljub Čolaković, tresne vratima demonstrativno, za njim izlaze svi ostali niži činovnici i ostaje poluprazna sala i glumci na sceni i pisac u loži koji gleda sunovrat predstave. Glumci su izdržali do kraja, publika koja se nije osvrtala na izlazak zvaničnika ostala je u gledalištu i dobili su izvanredan aplauz. Posle toga sledi izjava jednog moćnika Đure Pucara koji kaže Skenderu sutradan: "Da nisam znao da si ti to pisao ja bih pomislio da je to pisao državni neprijatelj". Skender je kroz svoje umetničko delo opominjao.

* GLAS: Skender je osjetio šta sve u našim ljudima postoji i šta je sve ukorijenjeno i šta treba čupati?

CRVENČANIN KULENOVIĆ: To je bio zadatak po Skenderu i pisca i on se toga držao kroz ceo život i to je njegova porodica plaćala i o tome ima puno druge priče koja ne spada u ovu priču. Ako ova deca koja sada rastu budu dobila neko usmerenje da literatura nešto govori o prošlosti, o vremenu pre njih, onda će, verujem, ta literatura Skenderova poslužiti kao jedan dobar udžbenik da se naučimo koliko su te mržnje i sitna podmetanja štetni, bez obzira na to da li ih je Skender dao kroz satiru, kroz neku blagu ironiju u svojim novelama, kroz jednu ljubav prema čoveku, prema nekom ko je ponižen, prema nekom ko je zao, ali iza njegovog zla uvek stoji nešto drugo. Možda će ih Skenderovo delo naučiti dobrom u čoveku.

* GLAS: Koliko je on bio osjetljiv na vrijeme u kojem je živio?

CRVENČANIN KULENOVIĆ: Nećete baš mnogo toga naći u njegovoj literaturi. On je bio ono najlepše u jednom izrazu, gospodin čovek. Nosio je dostojanstvo sopstvene ličnosti gde iz kuće nije izlazilo ono što nije trebalo da izađe, gde su se neke norme izuzetno poštovale. Nije to samo to. Bilo je u Skenderovoj ličnosti nekog ličnog nasleđa njegove majke. Jedna plemenita, visoka, divna žena, potpuno seda, sa ogromnim sivoplavim očima koje je Skender nasledio, ali ne baš do kraja u izražajnosti i lepoti koju je ona imala. Potpuno liči na majku koja nikad nijednom rečju nije rekla da joj se nešto ne dopada. Ja govorim o svom odnosu prema njoj i njenom odnosu prema sebi, ali koja je znala nekim jedva vidljivim treptajem da stavi do znanja da joj nešto nije po volji. Imala sam i ja neki treptaj za primanje tih treptaja pa smo se lepo razumele. Ja sam došla iz jedne sasvim druge sredine koja je bila otvorenija, koja je bila direktnija i bilo je tu mog prilagođavanja njima, ali se u ljubavi lepo to razumelo i shvatilo i prihvatilo prosto kao način komuniciranja.

Poema o majci

* GLAS: Ostalo je nepoznato zašto Skender nije htio da objavi poemu o svojoj majci Hanifi?

CRVENČANIN KULENOVIĆ: Nisam znala za tu poemu dok Branko Ćopić meni nije dao jedan primerak, koji je to prekucao sebi, a rukopis je verovatno negde zaturio, pocepao. Zato što on slika sudbinu te svoje majke, način kako se udala, način kako je živela i obećanje koje joj daje da uz sve sumnje da godine prolaze a on ne postaje advokat ili sudija nego se bavi tamo nekim revolucionarnim poslovima, on joj se pravda da je na pravom putu. "Na pravi put sam ti majko izašao" vrlo karakterističan jedan naslov i eto zahvaljujući Branku koji je shvatio važnost te poeme i nije rekao Skenderu da ima sačuvan taj primerak.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana