Uroš Čvoro, profesor teorije umjetnosti u Sidneju: Komplikovana vremena proizvode vrhunsku umjetnost
Jedna od ključnih namjera moje knjige “Estetika tranzicije” je bila da postavim umjetničke prakse sa prostora ne samo BiH, nego i čitave Jugoslavije, na globalni nivo i prikažem da mogu stati rame uz rame sa praksama iz bilo kog konteksta. Sa te kvalitativne strane stanje je odlično.
Rekao je ovo u razgovoru za “Glas Srpske” profesor teorije umjetnosti na Univerzitetu umjetnosti i dizajna u Sidneju, Uroš Čvoro, koji je nedavno bio gost Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjaluci.
GLAS: Nakon predavanja koja ste u Banjaluci održali za studente, kakve ste utiske ponijeli sa sobom? Da li je ostvarena namjera samih predavanja u interakciji sa studentima?
ČVORO: Ideja predavanja je bila da studentima u Banjaluci predstavim predmet “Umjetnost 21. vijeka”, koji već neko vrijeme radim u Sidneju. To je kritički presjek ključnih praksi i tematika umjetnosti nakon 2000. godine. Za studente je to upoznavanje sa novim radovima i temama - ili možda posmatranje njima već poznatih radova iz neke druge perspektive. Za mene, to je upravo ta interakcija sa studentima, kao i prilika da držim predavanja na maternjem jeziku. Neka vrsta samoprevođenja i novog upoznavanja sa materijalom. Moji utisci su odlični! Sjajna pozitivna energija, ozbiljno kritičko razmišljanje. Grupa mladih i veoma talentovanih ljudi sa velikim potencijalom.
GLAS: Kako vidite sadašnje stanje umjetnosti u BiH?
ČVORO: Ako posmatramo to pitanje kroz odnos države ili društva prema umjetničkim praksama, ovdje je stanje slično kao i svuda: umjetnost je marginalizovana, ne ulaže se pretjerano, ne shvata se ozbiljno. Dovedena je u poziciju da se posmatra ili kao utočište ispraznog snobizma, akademskog elitizma, ili kao ukras koji paradiraju moćni i bogati da pokažu svoj kulturni kapital. Treba naglasiti da je stanje slično u većini kulturnih sfera i da je, u stvari, simptom naše neoliberalne stvarnosti, gdje se vrijednost nečega, prije svega, posmatra kroz materijalnu dobit. Takvo vrijeme i otvara mogućnosti dejstvovanja i radikalnih ideja. Komplikovana (da ne kažem loša) vremena proizvode vrhunsku umjetnost.
GLAS: Šta nam je ideal umjetničke ljepote danas i u čemu je problem?
ČVORO: Postoji raskorak između onoga što se očekuje od umjetnosti i onog što današnje umjetničke prakse, u stvari, nude. Ako očekujemo estetsku ljepotu, mislim da ćemo biti gorko razočarani. Ako smo spremni da pristupimo umjetnosti ne kao nečemu što će potvrditi ono što već znamo (šta je lijepo, šta je ružno), nego kao način da ispitamo šta uopšte mislimo kada pričamo o ljepoti, onda ćemo nešto i pronaći.
Umjetnost je način promišljanja, ispitivanje na koji način mi vidimo i doživljavamo stvari, koji je horizont onoga o čemu smo kadri misliti. Drugim riječima, na šta mislimo kada kažemo da je nešto lijepo?
GLAS: U čemu se izražavaju boljke ovdašnjih prostora i ovog vremena? Smatrate li da se vraćamo unazad ili da se nikad nismo ni trudili da idemo naprijed, osvrćući se na one prije nas?
ČVORO: Neke boljke naših prostora su univerzalne. Konkretno to pitanje vraćanja unazad. Jedna od karakteristika vremena u kojem živimo je nemogućnost da se neko sutra uopšte zamisli. Nema utopijske ideje, nema zamišljanja “budućnosti”, kako se to nekada davno zvalo. Globalni neoliberalizam je prihvaćen kao ekonomski, politički i socijalni okvir u kom postojimo. Kod nas je ta ideologija izražena kroz narativ tranzicije u EU demokratiju i slobodno tržište. A vidimo šta se dešava u toj EU: od parčanja, preko nejednakosti, do rasizma, fašizma i nacionalizma.
GLAS: Prikriva li se ideologija u književnosti ili bilo kojoj drugoj sferi djelovanja?
ČVORO: Ideologija se nigdje ne prikriva. Mi danas vrlo dobro znamo šta rade moćni i bogati i kako funkcionišu aparati koji nas kontrolišu. Afera “Panama papers” nam je pokazala nivo sistematske finansijske korupcije, uključujući i mnoge političare i javne ličnosti. Tramp ne samo da ne krije svoje prljave tajne, nego ih koristi za ubiranje poena.
To stvara “buku” u javnoj sferi, gdje je veoma teško imati kritičku perspektivu u odnosu na dominantne ideologije. I smatram da je zadatak umjetnosti (i kulture uopšte) da nam pomogne: nudeći ne odgovore, nego drugačija pitanja.
GLAS: Ako se osvrnemo na raspolućenost sadržaja koji se nude, smatrate li da postojanje šunda i kiča nužno može da povrijedi kvalitet (koji nesumnjivo postoji)?
ČVORO: Kič kultura postoji dovoljno dugo i dovoljno je rasprostranjena da možemo reći da nikako ne škodi kvalitetu. Oni ne samo da koegzistiraju, nego se kič može koristiti kao platforma za kreiranje sjajnih radova. Na kraju krajeva, živimo u vremenu kada razlike između ozbiljne i popularne kulture ne znače isto što su značile prije 50 godina. Način na koji se ljudi susreću sa kulturom je drugačiji.
Uvijek pristupam diskursu kiča sa malo opreza jer se tu često krije elitizam ili čak kulturni rasizam - sve se te stvari mogu primijetiti i u debatama o turbo-folku kao sinonimu kiča na našim prostorima. Sam taj pojam kiča nastaje u momentu kada se rađa popularna kultura, kao neka vrsta odbacivanja svega popularnog kao plitkog i lošeg.
GLAS: U vrtlogu nestabilnosti i neodrživosti bilo čega (pa ni umjetnosti) kako se približiti apsolutnoj umjetničkoj slobodi? Gdje je sloboda kritičkog gledanja stvarnosti kroz umjetnost?
ČVORO: Prvi korak je pitati se “sloboda od čega”? Odgovor na to pitanje biće različit za svakoga od nas, i samim tim će usloviti ono što mislimo da treba da činimo. Što se tiče umjetnosti, mislim da moramo biti svjesni naših očekivanja - šta mi, u stvari, mislimo da će nam umjetnost ponuditi? Tu, naravno, ne mislim na romantične ideje o univerzalnoj slobodi, nego na umjetnost kao drugačiji način posmatranja, promišljanja i osjećanja svijeta oko nas.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
