Umjetnik Radenko Milak za Glas Srpske: Ne fasciniraju me ljudi koji stavljaju umjetnost ispred života

Umjetnik Radenko Milak za Glas Srpske: Ne fasciniraju me ljudi koji stavljaju umjetnost ispred života 14.09.2017 08:00 | Aleksandra Madžar

Banjaluka - Od otvaranja Venecijanskog bijenala prošla su četiri mjeseca, kroz "Univerzitet katastrofe" koji je predstavljen u Paviljonu BiH svakodnevno prolaze "studenti" iz različitih dijelova svijeta, a njegov autor Radenko Milak sa svojim novim radovima obilazi Evropu i sa mnogo uspjeha predstavlja se galeristima i posjetiocima.

Odmah poslije Venecije izlagao je u Kelnu, a ta samostalna postavka za njega je bila posebna odgovornost i poduhvat, prije svega jer je to bila prva izložba poslije prestižnog bijenala, a s druge strane, izazov mu je bio i ogroman prostor galerije "Priska Pasquer".

Trenutno pregovara sa muzejom u Esenu da otkupe jedan dio radova iz Venecije. Muzej koji ima kolekciju radova od Pikasa, pa do danas. A baš danas Milak je u Beču gdje se u galeriji  "Chrisiane Koing" takođe otvara njegova samostalna postavka. Za ovu izložbu Milak je napravio jedinstvene serije koje formalno, kao i u pogledu sadržaja, prate seriju radova napravljenih 2013. godine, "365 - Slike vremena", ali koji su hronološki vezani za datum otvaranja izložbe. Tako je 14. septembar postao lajtmotiv svih radova koje će danas imati priliku da vide posjetioci u Beču.

Milak je za "Glas Srpske" pred polazak u Beč sa određene vremenske distance govorio o iskustvu sa Venecijanskog bijenala, postavci koja će biti otvorena u Muzeju savremene umjetnosti RS, svojim putovanjima kroz sebe i umjetnost.

- Veliki problem Venecijanskog bijenala za mene lično, a i za sve ljude ovdje je taj efekat očekivanja. U suštini, stvar se dešava jednim normalnim tokom, kao što se dešava cijeli naš život. Možda je ovdje odzvonilo kao nešto glamurozno, ali to je samo još jedna postavka u okviru Venecijanskog bijenala - ističe Milak.

Smatra da su za svakog umjetnika koji se predstavlja u Veneciji značajna poznanstva širom svijeta umjetnosti.

- Jer ako ti kao umjetnik nisi umrežen i nisi u nekom sistemu, onda ti je teško da tamo napraviš bilo kakvo interesovanje. Pored tvog paviljona, tu su paviljoni desetine drugih zemalja, a svi rade na promociji. Ako si u sistemu i imaš ljude koji su jedna vrsta navigacije, daju usmjerenja, za novinare, kolekcionare, publiku da dođe na taj događaj, onda si malo sretniji, jer možeš očekivati neku posjetu - kazao je Milak koji je među ovim sretnijim iz njegove priče.

Drugu prezentaciju postavke iz Venecije imaće priliku da vide i Banjalučani. Još pregovara sa Muzejom savremene umjetnosti RS o datumu otvaranja izložbe, a za postavku u Banjaluci radiće nove radove, biće uključeni i novi umjetnici i to će biti potpuno novi projekat.

Biti umjetnik danas, kako kaže Milak, mnogo je drugačije nego što je to bilo prije, mnogo lakše.

- Danas imamo mnogo mogućnosti u digitalnom dobu u kojem živimo. Mi kao umjetnici smo prosperirali jer živimo u tom periodu. U svakoj istorijskoj etapi prosto je bilo umjetnika koji su živjeli jako dobro od svog rada i onih koji to nisu, s druge strane, individualno je pitanje šta je za koga uspjeh. Ljudi koji stavljaju umjetnost ispred života me ne fasciniraju. Za mene je uspjeh da sam zadovoljan stvarima koje radim, jer smatram da su refleksija mene kao ličnosti - istakao je Milak koji svoje znanje i iskustvo prenosi i studentima na Univerzitetu za poslovne studije u Banjaluci.

U svakom od njegovih radova, dodaje on, ima neke memorije, slične onim u našim kompjuterima.

- Svakodnevno surfate i "skidate" određene stvari sa interneta, taložite i stvarate neku memoriju na računaru, a onda poslije, vremenom kako živite, izvlačite iz te memorije slike, koje više ne znate ni da li ste sačuvali ili su odraz fikcije, ali vi mislite da je memorija - objašnjava Milak.

Njegov okidač su bjelina papira i crni pigment.

- Kad vidim ta dva različita materijala, to je za mene jedna vrsta izazova. Nevinost bjeline papira i taj neki grubi materijal, koji napada taj papir. Ako ćemo pričati o nekoj ekonomiji slikarstva, onda su to dva osnovna ili dva najminimalnija medija kroz koja može nešto da se iskaže. Crtež, tuš je nešto što je mene neko vrijeme opsjedalo. Usmjerio sam se u tom mediju zato što nisam imao prilike, niti novca kada sam počinjao ozbiljno da slikam. Nisam imao veliki studio, nisam imao dovoljno materijala. Ekonomija okolnosti je stvorila mene kao umjetnika takvog, da sam bio orijentisan na papir, crni pigment, zato što drugih stvari nije bilo u izobilju. Limitiranost ekonomskih mogućnosti meni je bila dobra za veći rad - zaključio je Milak.



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica