Svijet uz stihove postaje ljepši i smisleniji

Danas se obilježava Svjetski dan poezije koji slavi upravo tu snagu u kojoj stihovi postaju čuvari najsnažnijih tajni, ali i provodnici savršenstva mašte, a domaći pjesnici govorili su o ličnim izazovima u koje se upuštaju stvarajući. Složni su u jednom, vole da čitaju uspjele pjesme, bez obzira na to ko ih je napisao.

- Najveći izazov što se tiče pisanja poezije je znati kako dobra poezija treba da izgleda - potvrđuje mlada poetesa Vladana Perlić.

Problem s dobrom pjesmom, kako kaže, je taj što je to formula koja sadrži mnogo promjenljivih, a promjenljive zavise od književne tradicije i vremena u kojem živimo.

 - Zadatak pjesnika je da prepozna vrijednost promjenljive u sadašnjem trenutku, uradi jednačinu i priloži svoj rezultat - naglasila je ona.

Za Tanju Stupar-Trifunović poezija je način na koji čovjek može osjetiti život u svoj njegovoj punini.

- Izazov za onog ko piše je da zadrži takvo osjećanje svijeta i da ga pobuđuje u drugima jer svijet bez poezije je isprazan, jednoobrazan, skučen i lišen različitosti i ljepote - objasnila je pjesnikinja.

Sonetni vijenac za pjesnika Milana Rakulja bio je poseban izazov, ali ipak, odgovorio mu je uspješno u prvoj knjizi, što je rijetkost.

- Stihovi treba u isto vrijeme da su jednostavni i višeslojni. Pjesma tek ako istu jezu na koži stvara nepismenoj babi i akademiku, jeste uspjela pjesma. Naravno, postoji uslov da baba ima prirodnu inteligenciju da dovoljno razumije, a akademik dovoljno duše da osjeti. Često sve što smo napisali biva samo trening i priprema za jednu takvu pjesmu - duhovitim primjerom objašnjava Rakulj.

I jedan od onih koji su na svom životom putu napravili mnogo koraka stihovima, pjesnik i književnik Ranko Pavlović ističe da su se pjesnici odavno oslobodili iluzije da poezija može mijenjati svijet, ali on je, kako kaže, sam dalje uvjeren da ga može učiniti ljepšim i smislenijim.

- Kada se iz pjesnikove duše izvije u grafeme, onda tako ispisana traži srodnu dušu, da je oplemeni. Da nije tako, pjesnici ne bi ni pisali poeziju - priča Pavlović.

Pronalazak koncepta zbirke i definicija forme pjesme koja će biti primijenjena u cijeloj zbirci, nešto je čemu mnogo pažnje pridaje pjesnik Ognjen Radović.

- Samo pisanje rijetko kad bude izazov, ali osmišljavanje mikrokosmosa oko kojeg bi određen broj pjesama trebalo da stoji je ubjedljivo najteži dio posla - dodaje on.

Spontanost

Pjesnici, smatra pjesnik Danijel Gatarić, znaju nešto više no obični smrtnici i svaki put kad uspiju višeznačjem stihova prevariti čitaoca, sebe i ponekog filologa, njihova poezija je uspjela.

- Otišli smo od prosjeka u potragu za vlastitim zavjetom ili nekom društvenom objavom koju će rijetki čitati, no će spominjati uzgred kao i druge objave samooboženja. Preporučujem skidanje stega konvencionalnog i pomenuti odlazak u masiv, sebe. Koliko god to putovanje bilo neugodno, a destinacija prazno mjesto, biće objave. Doći će spontano, iz potrebe - naglasio je Gatarić.

*****

svi ovi svemiri i sva ova zemlja

kad se udavi u vode povlače

i snijeg na drugoj planini pada

iz očiju ljubičasto na hljeb gori

kao presadi ispod crven’ smole

svi ovi svemiri i sva ova zemlja

Ognjen Radović

MARTOVSKO JUTRO

Sunce se rađa u izlogu

prodavnice dječjih igračaka

na stanici gradskog saobraćaja.

Smješkaju se plišani medvjedići,

u očima lutaka svjetluca zlato.

Zar je rosom umiveno sunce

moglo da nađe ljepše mjesto

s koga će sluđenom svijetu da obznani

početak još jednog martovskog dana?

S papirom u koji je bilo umotano

maločas pojedeno pecivo,

u kantu za otpatke bacam brige

i ulazim u vedro jutro,

jer sunce se rađa u izlogu

prodavnice dječjih igračaka.

Ranko Pavlović

UMJETNOST ŽIVLjENjA

Zamisli da je život

sa ražnja pečeno pile,

da je ljubav vatra

a sloboda dim

i da ne možeš

ni da jedeš

ni da se ogriješ

ako nadimljen nisi.

Zamisli tako

i biće ti jasno

poezija šta je.

Milan Rakulj

Priče s mosta

Moja tetka je gurnula ljubavnicu s mosta,

mužu se nije vratila.

 Ona zna Bogovi jedu crve što gutaju trulo meso.

 Naša rođaka je Mir Jam,

 sve tri zajedno se borimo sa smrtnošću

 onako kako nam je dato:

obići planetu, pisati, spasiti čovjeka u nevolji...

 Slikam se aparatom koji mi krade dušu

kako nijedan muškarac nije znao.

 Možda jedan,

no njega uze druga žena da je spasi od haotične smrtnosti.

 Njegova majka se sad ruga Bogovima kako ja nisam smjela.

A tetke mi s mosta bila sam se s muškima,

 dok je Orleanka bila tek dijete željno vizije.

Danijel Gatarić

Anelis, džaba si pisala

mama žele tvoju djevojčicu mrtvu

juče je pisalo u svim novinama

i kapalo sa gladnih usana dvonožnih zvijeri

u ovoj zemlji poškropljenoj krvlju

gdje je ljubav grijeh

rodila si me među ropskim narodom

što je navikao u amovima da pjeni i ropće

neprestano snujući da jednoga dana

svome gospodaru pregrize grkljan

stoput prezreni i prokleti

mi smo novi Judejci

što razapinju na krst sve one

koji se drznu reći

ljubi bližnjega svog

majko sram me je moje krvi

ne zbog zločina prošlih

no zbog zločina budućih

mama žele tvoju djevojčicu mrtvu

promijenili su ime obukli uniforme

svastika na mišici

i sad me traže dok se ja skrivam

iza police za knjige

jer mama

takvi im nikada ne prilaze

naravno

žele tvoju djevojčicu mrtvu

a i ti bi

kad bi znala zašto

Vladana Perlić

Zec

Šuška mi moj vlastiti strah u ušima

u srcu mi kao u drhtavom žbunju

u njedrima kao u bubnju u praznu šupljinu udara takt

moje strijepnje

Bježe mi noge brže od mene

U tuđem kupusu u tuđoj želji u tuđim mislima završim slučajno

Ne mogu da se zadržim dugo ni u sebi ni u drugom

Trčim kroz život sa ušima koje osluškuju smrt

sa očima koje slute da lov na divljač ne prestaje

i da je moja slast u tuđim ustima čorba

                          Tanja Stupar-Trifunović

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.