Savo Mrkalj tragična ličnost srpske kulture
BANjALUKA - Temat novog broja časopisa "Krajina", objavljen i u obliku separata, posvećen je značajnom jubileju srpske filologije: dvjestogodišnjici od objavljivanja "Sala debeloga jera libo azbukoprotresa" Save Mrkalja.
Tim povodom ovaj čuveni spis nevelikog obima (od svega osamnaest stranica malog formata) objavljen je fototipski (crkvenom ćirilicom), kao i u savremenom pismu.
Knjigu "Dva vijeka od 'Sala debeloga jera' Save Mrkalja" priredio je doktor književnosti sa Filološkog fakulteta u Banjaluci Duško Pevulja.
Prema Pevuljinim riječima, "Salo debelog jera" je svome autoru pribavilo ugled nesumnjivog jezičkog znalca upućenog u savremene evropske rasprave (filološke i filozofske) o suštini jezika i mogućnostima njegovog proučavanja.
Istovremeno, u vlastitoj sredini i nacionalnoj kulturi, pored uvažavanja i priznavanja učenosti, to djelo mu je donijelo muke i progone, ponižavanja i omalovažavanja koja su Mrkalja učinila jednom od najtragičnijih ličnosti cjelokupne srpske kulture.
- Svojim tekstom i tekstovima drugih autora (Slavka Leovca, Miloša Kovačevića i Mladenka Sadžaka) nastojao sam da bar ovlašno prikažem tragičnost sudbine Save Mrkalja, njegovog glavnog djela i njegovog cjelokupnog opusa - rekao je Duško Pevulja.
On ističe da je više od jednog vijeka Mrkalj pominjan samo kao neko ko je "utro put", "pripremio teren" Vukovoj reformi srpskog ćiriličnog pisma. Zbog toga je Jovan Deretić tačno istakao da je Mrkalj tragični junak srpske jezičke reforme.
- Međutim, u srpskoj filologiji, u drugoj polovini 20. vijeka, nepravda prema autoru "Sala debeloga jera" je najvećim dijelom ispravljena: više autora je u nekoliko navrata ukazalo da je stvarni reformator srpske ćirilice zapravo Mrkalj, da je Vuk Karadžić svojim intervencijama samo srećno završio u osnovi Mrkaljevo djelo - naglašava Pevulja i dodaje da je Mrkalj bio odličan jezički znalac, nesumnjivo prvi među Srbima na početku 19. vijeka.
U okviru temata objavljeno je 13 originalnih pjesama, koliko je ostalo od Save Mrkalja.
- Većina najboljih njegovih poetskih ostvarenja objavljena je tek 1959. godine kada je Vladan Nedić objavio sveščicu stihova koju je Mrkalj predao Vuku Karadžiću na čuvanje. Inače, ukupan pjesnički opus ovog pjesnika objavljen je tek 1994. godine, kada je Žarko Ružić priredio Mrkaljevu knjigu pod naslovom "Pesme i spisi" - ispričao je Pevulja.
Kao značajan detalj Pevulja navodi da je među 13 Mrkaljevih pjesama gotovo polovina antologijske vrijednosti, dok su četiri već ušle u neke od najznačajnijih antologija srpske poezije.
- Opredijelili smo se da ovim jubilarnim povodom objavimo i originalne pjesme Save Mrkalja, zato što je on, upravo poezijom, danas najživlje prisutan u srpskoj književnosti i što ta poezija i danas ima zapaženo mjesto u cjelokupnoj srpskoj književnosti - zaključio je Duško Pevulja.
Školovanje
Sava Mrkalj je rođen u Sjeničaku na Kordunu 1783. godine. U rodnom mjestu je završio osnovnu školu, a bogosloviju u Karlovcu (1798). Kao "učitelj junosti ličke" radio je u Gospiću dvije godine, preciznije dva školska tečaja (1799 – 1801). U Zagrebu je uspješno završio dvogodišnji studije filosofije (rang gimnazijski), a onda se upisao na studije filosofije i matematike u Pešti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
