Radomir Andrić, književnik i predsjednik Udruženja književnika Srbije, za Glas Srpske: Pisac ne sme da bude na začelju

Aleksandra Glišić
Radomir Andrić, književnik i predsjednik Udruženja književnika Srbije, za Glas Srpske: Pisac ne sme da bude na začelju

Banjaluka - Pisci su došli u situaciju da sami finansiraju svoje knjige. Na kraju osnovnu zaradu uzmu izdavač i knjižar. Ne može i ne sme onaj ko je napisao delo da bude na kraju lanca. To je sasvim nelogično i ne bi trebalo da bude tako.

Ovako razmišlja ugledni književnik Radomir Andrić, koji je na srpskoj književnoj sceni prisutan već 55 godina poklanjajući nesebično čitaocima najljepše i najdublje misli iz svoje umjetničke radionice. Istovremeno je i predsjednik Udruženja književnika Srbije, gdje drugi mandat zaredom bije bitku sa vjetrenjačama pokušavajući da se izbori za bolji položaj pisca i knjige.

- Kultura je uvek na margini. Ali bez obzira na sve, mi ćemo stvarati. Ako štedimo na kulturi, onda je to velika šteta. I naša izdavačka delatnost mnogo je komercijalizovana, tako da je knjiga više postala roba, a manje je zadržala poziciju kulturnog dobra - primjećuje Andrić koji je autor više od 30 knjiga poezije.

Najveće priznanje za poetsko stvaralaštvo stiglo je ovog ljeta u vidu nagrade "Vasko Popa". Time je upotpunjena kolekcija časti koja je Andriću prethodno ukazana kroz nagrade "Isidora Sekulić", "Milan Rakić" i brojne druge.

- Najveća nagrada za pisca je kada njegova knjiga nađe put do čitalaca. Ali svaka nagrada prija i potvrđuje kvalitet rada. "Vasko Popa" je jedno od najznačajnijih priznanja u Srbiji, jer nosi ime pesnika koji je bio jedan od predvodnika naše moderne poezije - kaže književnik o nagradi koju je dobio za djelo "Osim jedne stvari" koja predstavlja izbor njegove poezije.

Više od dvije trećine ove knjige zauzima nova poezija, a ostalo su stare pjesme.

- Težio sam da nađem objedinjavajuću liniju mog stvaralaštva i ona je možda ovde primetnija nego u nekim pojedinačnim knjigama. Ne zanosim se idejom da predstavljam vrh srpske moderne poezije, jer, hvala Bogu, dolaze i novi pesnički glasovi - naveo je Andrić i dodao da je prirodno da stariji pjesnici mogu nešto naučiti od mladih kolega, ali i oni od njih.

Autor stihova čiju su vrijednost prepoznali i čitaoci i kritičari piše i prozu, ali i književne kritike.

- Danas su kritičari obrazovaniji u smislu tumačenja knjige i književnosti. Međutim, nedostaje im hrabrosti za ukazivanje na istinsku vrednost jednog dela. Oni se više preslišavaju o svojim teorijskim znanjima, a manje govore konkretno o nekoj knjizi - kaže majstor stiha koji svoju poziciju u Udruženju književnika Srbije smatra nezahvalnom.

Ipak, ističe da je čast biti predsjednik UKS-a, koje postoji 111 godina i čiji je prvi predsjednik bio slavni Sima Matavulj, a prvi sekretar čuveni Jovan Skerlić.

- U Srbiji postoje i nezavisni slobodni pisci koji nemaju zaposlenje, a mnogi od njih postali su građani drugog reda. Nadam se da će se neke stvari promeniti. Shvatam da ljudi teško žive i da prvo treba obezbediti egzistenciju, ali ne može se ni bez knjige - smatra Andrić, koji neumorno piše nove stihove za neke buduće zbirke.

Poezija za djecu

Radomir Andrić potiče iz istog kraja kao i pjesnik Ljubivoje Ršumović. Osim toga, takođe je dio stvaralaštva posvetio najmlađima.

- Sigurno da je književnost za decu, a posebno poezija, veoma bitna i značajna. Doba mog detinjstva se, naravno, mnogo razlikuje od vremena u kome deca danas odrastaju uz računare i mnoga tehnološka dostignuća. Mi smo više učili u prirodi posmatrajući živi svet oko sebe. Ršumović i ja smo rasli u krajolicima na Zlatiboru gde ima mnogo lepote, što se može prepoznati u našim delima. Ipak, nisam toliko objavio za decu kao što je to učinio moj zemljak - kaže Radomir Andrić, koji je za dječju knjigu "Kozje grozje" dobio nagradu "Neven".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana