Preminuo Bata Živojinović

Koji dan prije vaskršnjih i prvomajskih praznika, zdravlje Bate Živojinovića naglo se pogoršalo. Upućen je u bolnicu "Sveti Sava", gdje su ga ljekari ove bolnice, poslije teškog moždanog udara, prije četiri godine, pridigli, i poslije oporavka u Selters banji procjenili da mu je gotovo isto tako ljekovita kućna nega. I, zaista, oporavio se u tom porodičnom gnijezdu koje je svijao sa njegovom Lulom, okružen uspomenama, fotografijama dece i unuka, za koje je posebno bio vezan, ali i oni za njega. Hrabrile su ga i posjete bliskih prijatelja i kolega. A posljednje su bile Dragana Gage Nikolića i Dragana Bjelogrlića. Bio je pod svakodnevnim nadozorom ljekarskog tima.

Prije ovog moždanog udara, Bati je 2006. popustilo srce. Bila je to godina poslije optužbi da mu je sin Miljko jedan od onih iz "stečajne mafije". Uslijedili su pritisci, svedočenja... Sudarao se Bata sa dotad neviđenom harangom na njegovog sina.

Tako je počelo urušavanje Batinog zdravlja. Srčani, a potom moždani udar, pa gangrena koju je pokušavao da izliječi na Kubi. I sve bi, poslije ovog liječenja, moguće je, bilo na zdravlje, da se Bata 2014. godine nije povrijedio na snimanju filma "Led". To je, vjeruju ljekari, "preseklo" dobijenu protivgangrenoznu terapiju. Bolest je podmuklo napredovala - do ovih dana, kada je stručni tim kardiovaskularne bolnice "Dedinje", uz saglasnost porodice, odlučio, krajem protekle nedjelje, da Bati amputira dio lijeve noge i pokuša da mu produži život.

Bata Živojinović rođen je u Koraćici pod Kosmajem 5. juna 1933. godine. U karijeri je odigrao više od 300 uloga na filmu, pozorištu i televiziji, od kojih su mnoge antologijske, a njegove filmove gledalo je preko 10 milijardi gledalaca, čime ne mogu da se pohvale ni holivudske legende. Da je bio lijep glumac, kaže, "ne bi ni za hleb zaradio", pa na tu "kartu" nikad nije igrao. Bio je "crnac i žena sa feredžom", jer nije birao filmove i odbijao uloge, niti dopuštao dublerima da ga zamjene.

Dva put je odbijan na Akademiji, a filmski debi ostvario je u "Pesmi sa Kumbare" (1955, reditelja Radoša Novakovićća) poslije kojeg su se nizale uloge Miloša Bojanića, Mirte, Bulidže... u kojima je ubjeđivao reditelje da film bez njega neće biti moguć. Bio je predstavnik nesalomivog srpskog duha bezobrazluka i drskosti u granicama dopuštenog, i kao takav Bata je bio živa istorija srpskog glumišta.

Tokom šezdesetih se filmovima poput "Kozara" (za koju je nagrađen u Puli) i Bitka na Neretvi ustoličio kao jedna od najvećih zvijezda kinematografije bivše Jugoslavije, ali je zenit njegove popularnosti došao tokom 70ih filmovima sa tematikom Drugog svjetskog rata. Jedan od najpoznatijih njegovih filmova iz ovog perioda je Valter brani Sarajevo, koji je postigao veliki uspeh u Kini, a Živojinović je još uvijek velika zvijezda u Kini. Tokom osamdesetih Živojinović je parodirao na svoju sliku akcionog heroja ulogama u nizu lakih komedija.

Živojinović je dva puta dobijao Zlatnu arenu za najbolju ulogu Festivala u Puli - za filmove "Kozara" (1962) i "Tri" (1965). Za film "Tren" dobio je nagradu na Međunarodnom festivalu u Moskvi 1978. Oktobarsku nagradu grada Beograda primio je 1972. Dobio je Sedmojulsku nagradu SR Srbije 1981. godine, te više puta na festivalu u Nišu. U avgustu 1993. nagrađen je Nagradom za životno djelo „Slavica" za svoje uloge u jugoslovenskoj kinematografiji. Prije dvije godine, povodom 55 godina umetničkog rada i 77. rođendana dodjeljeno mu je i najveće priznanje Jugoslovenske kinoteke - Zlatni pečat.

U posljednje dvije decenije, praktično od početka višepartijskog života u Srbiji, nekoliko puta je biran za poslanika u Narodnoj skupštini Srbije kao član SPS-a.

Živojinović je bio je inicijator i osnivač Udruženja filmskih glumaca Srbije, takođe i direktor filmskog programa Slobodarskih svečanosti u Sopotu.

Posljednju ulogu imao je 2001. godine u filmu "Sve je za ljude" gdje je igrao Jeremiju.

Na ovogodišnjem Festu dodjeljena mu je nagrada Beogradski pobjednik za životno djelo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.