Pjesnik Marko Tomaš za “Glas Srpske”: Poezija živi na malim, skrovitim mjestima, kao neki ilegalac

Time pokazuje kako treba raditi stvari. Banjaluka je za naše uslove veliki grad i lijepo je da će s ovim festivalom dobiti i mali sajam knjiga. Takođe, dobro je da će postati i mjesto susreta manje ili više afirmisanih autora iz cijele regije. Kultura je stvar koju valja strpljivo razvijati, ne može se nametnuti dekretom, a ovakvi programi su nešto što doprinosi razvijanju kulture u cijeloj zemlji. Ono što je bitno za Banjaluku, Mostar ili Sarajevo bitno je i za cijelu zemlju, a posljedično može postati značajno i za cijelu regiju.

Povoda za razgovor sa pjesnikom iz Mostara Markom Tomašem je mnogo, a jedan od njih je i njegov dolazak  u Banjaluku na prvi Festival književnosti “Imperativ”, koji će biti održan od 30. maja do 3. juna u Banskom dvoru Kulturnom centru. Sa čitaocima će se družiti 1. juna u okviru poetskog dijela programa “Poeziju će svi čitati”, a domaćin će mu biti banjalučka književnica Tanja Stupar-Trifunović.  Zato smo i ovaj razgovor za naš list počeli onim što je imperativ za kulturnu scenu našeg grada, književni festival koji će upotpuniti umjetničku sliku.

Tomaš je rođen je u Ljubljani 1978. godine. Jedan je od pokretača i urednika mostarskog časopisa “Kolaps” i pripadajuće biblioteke. Novinske tekstove objavljivao je u “BH Danima”, “Glasu Istre” i “Feral tribjunu”. Vodio je kultnu splitsku knjižaru UTOPIA. Novinar je portala “Žurnal”. Poeziju i prozu objavljivao je u bosanskohercegovačkoj, hrvatskoj i srpskoj periodici, a pjesme su mu prevođene na italijanski, poljski, francuski, njemački i engleski jezik. Živio je, studirao i radio u Sarajevu, Zagrebu i Splitu. Trenutno živi i radi u Mostaru. Jedan je od rijetkih pjesnika čija se poezija objavljuje u skoro svim republikama bivše Jugoslavije. Autor je zbirki poezije “Kolodvor i paranoja”, “Odrastanje melankolije”,  “Crni molitvenik”,  “Regata papirnatih brodova”... Neki kažu da njegova poezija u isto vrijeme urla i miluje, a mi smo ga pitali šta ona za njega predstavlja.

GLAS: Šta Vama predstavlja poezija koju stvarate? Ispovijest? Upozorenje?

TOMAŠ: To je ispovijest koja upozorava. Ispovijedam se jer smatram da se ljudi sve više udaljavaju jedni od drugih. Čak i kada komuniciraju, čine to sa zadrškom, proračunato jer valja biti cool, treba biti po propisima, skriti slabosti. Ispovijedanje je neka vrsta razodijevanja. Moj iskreni ljudski pokušaj da stupim u stvarni kontakt sa ljudima. A sve upozoravajući ih da samoća narasta jer se plašimo jedni drugih jer jedni druge preziremo, jer jedni drugima ne vjerujemo.

GLAS: Kakav je, po Vašem mišljenju, položaj pjesnika i same poezije regiona u današnje vrijeme?

TOMAŠ: Teško je to odrediti iz moje pozicije. Sigurno je da poezije nema u masovnim medijima. Ali, ona ima mala skrovita mjesta na kojima živi, kao neki ilegalac. Nije toliki problem javnosti. Poeziju većina izdavača ne želi da objavljuje. Prva među umjetnostima, kako su neki tvrdili, postala je uzaludno bacanje novca. Ali, žilava je to biljka, ona je voda, zapravo, uvijek nađe svoj put i kroz najkamenitiji krajolik.

GLAS: Koliko je teško biti umjetnik u 21. vijeku, ili je to uvijek jednako teško?

TOMAŠ: Da bih odgovorio na ovo pitanje, valjalo bi podrazumijevati da je BiH uistinu u 21. vijeku. Problem je što imam utisak da živimo na prelazu iz 20. u 19. vijek. U svakom smislu. Biti umjetnik je time teško. Mjesto je neodredivo u ovakvom društvu. Da bih ocijenio poziciju bilo koga, valjalo bi da postoji neki red u društvu. U haosu sve leti okolo, kao na nekom brodu koji je uhvatila oluja na okeanu. Stvari lete jedne oko drugih, pretumbavaju se i, nekako, ispada da je najbitnije nekako preživjeti i nadati se da će oluja stati, a onda krenuti veliko pospremanje koje će svakoj stvari dati određeno mjesto i svrhu.

MAZLUM

Kad si sam
i ne znaš što da radiš
ti otvaraš
otvaraš frižider

Ni sam ne znaš
zašto gledaš hranu

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.