Nikolaj Burljajev, proslavljeni ruski glumac i reditelj za Glas Srpske: Samo kultura može da sačuva dušu naroda

Nikolaj Burljajev, proslavljeni ruski glumac i reditelj za Glas Srpske: Samo kultura može da sačuva dušu naroda 29.09.2017 08:03 | Aleksandra Madžar

Banjaluka - Svi današnji glumci treba više da se bave sobom. Svaka uloga je neki mali korak da se približi životnoj istini i iz svake uloge, svakog lika treba uzeti ono što nas može uzvisiti da doživimo katarzu. Umjetnost mora da ima katarzu. A, najbitnije, što bih rekao, jeste da nijedan glumac, svoj život ne smije da stavi na glumački oltar.

Glasom boje sigurnosti, dostojanstvenim stavom kakav imaju ljudi koji su svjesni da su u životu uradili vrijedne stvari počeo je priču za "Glas Srpske", proslavljeni ruski glumac i reditelj Nikolaj Burljajev. Davne 1992. godine stvorio je festival slovenskog i pravoslavnog filma "Zlatni vitez" čiji su učesnici bili isključivo umjetnici i ostvarenja koja ne robuju komercijalnom diktatu, potkupljivosti i izopačenosti. Deset godina kasnije, uspjeh festivala i ugledom koji su rastući zajedno, manifestacija i on, stekli u svijetu naveo ga je da sa istim ciljem osnuje i  Međunarodni pozorišni forum "Zlatni vitez". Čast da se na ovom festivalu predstave imali su i poznati srpski umjetnici, Kusturica, Paskaljević, Biković, Kovačević,  Habjanović-Đurović, Blagojevićeva ali i studenti, a među njima i studenti banjalučke Akademije umjetnosti. Burljajev je u Banjaluku doputovao, izuzetno značajnim povodom, jer će se i u našem gradu moći osjetiti kvalitet "Zlatnog viteza" u okviru manifestacije "Eho Zlatnog viteza".

- Srećan sam što na naš festival dolaze glumci i reditelji iz Republike Srpske, Banjaluke i Srbije. Raduje me što i vaša Akademija umjetnosti, raste, jača i misli na mlade ljude - istakao je Burljajev i dodao da od zvaničnih prijema još nije uspio da osjeti duh Banjaluke.

  U razgovoru se kratko vratio i na tu 1992. godinu kada je osnova prestižni festival i nije mogao sakriti ponos što se to dešavalo baš tada, kako kaže, u najtežem periodu.

- Pojavili smo se pod parolom "za visoke ideale i uzvišenost ljudske duše". U vrijeme totalnog raspada slovenskog svijeta, vremenu izdaje, iskušenja mi smo se  pojavili. Godine 1993. ignorisali smo embargo na Jugoslaviju i dovezli se u Novi Sad gdje smo održali Drugi filmski forum "Zlatni vitez".  Ponosan sam na to što smo se održali 26 godina. Ponosan sam što je naša parola osnova ne samo našeg festivala već i državne kulturne politike koja je prihvaćena i od našeg predsjednika Putina - istakao  je on.

Ne krije da je veoma kritičan prema glumcima.

- I sam sam glumac i zato uvijek kritički odnos prema toj profesiji. Umjetnost može da mijenja svijet i ona mijenja svijet. Samo pijačno stvaralaštvo utiče loše. Istina je da ekran vlada i da nevjerovatno utiče na ljude i svijet. Žao mi je što izuzetni glumci igraju bizarne uloge kojima negativno utiču na ljude koji to pogrešno shvataju i poistovjećuju se sa tim likovima koji žele da žive njihove živote ispunjene preljubama, ubijanjima i lažima - kazao je on.

Srećan je, naglašava što u Rusiji počinju da shvataju da kultura jedina može da sačuva dušu jednog naroda.

- I zbog toga je Vladimir Putin izdao ukaz o novoj državnoj kulturnoj politici koja je osnovana na moralnim i etičkim normama naroda, koji hoće da sačuva naše bogatstvo koje smo dobili od naših predaka, kako bi se to prenosilo na mlade i buduća pokoljenja. Narod bez kulture može da ugine - priča

Burljajev.

Najpoznatiji po ulogama u filmovima Andreja Tarkovskog, a takođe i kao reditelj i glavni glumac biografskog filma o velikom ruskom pjesniku Ljermontovu, smatra da je  Tarkovski jedan od najbitnijih ljudi u njegovoj sudbini.

- Mlađi sam od njega 14 godina i on je za mene bio kao stariji brat. Iako sam bio dijete uvijek sam znao sa kim radim i ko je u mojoj blizini. Sjećam se kada sam se prvi put sreo sa njim, bio je nizak, stalno je grickao nokte, bio je jako nervozan, stalno se nešto češkao.  Kada sam ga gledao shvatao sam da to što je on prisutan na nekom mjestu nije značilo ništa, jer ako bih ga pogledao u oči, mogao sam kroz njih vidjeti da njegova duša negdje luta - priča on.

Uvijek je kako kaže, smatrao da je Tarkovski vjernik.

- Iako on nikada nije pričao o tome, o pravoslavlju o Hristu, to je uvijek bio samo moj osjećaj. On mi je okačio o vrat prvi moj krst u svrhu uloge. Sa tim krstom živio sam veoma dugo i na ekranu i u privatnom životu. To je bio običan metalni krstić - dodao je on.

Prisjetio se i trenutka kada je Tarkovski otišao na drugi svijet i kada je u njegovu čast morao da pročita dio iz njegovog dnevnika.

-  Sa scene sam govorio insert iz njegovog dnevnika, pročitao sam ovo, citiram: "Bože, osjećam da približavaš se meni. Osjećam ruku tvoju na potiljku i samo teret grijehova i zlobe moje ne daju meni da prihvatim  volju tvoju. Vjerujem, Gospode, i hoću da vidim svijet i ljude takve kakve si ih ti stvorio. Ništa ne tražim, Gospode. Pomozi i oprosti". To je Tarkovski. U njemu je bilo svega - kazao je ovaj priznati umjetnik i dodao da ga je u životu prilikom snimanja filmova uvijek pratio isti  osjećaj, kao i Andreja, da je snimanje filma ispovijedanje.

Pijanka sa Tarkovskim

- Sjećam se da smo jednom 14 sati razgovarali i pili. Bili smo u gostima.  On i ja smo izašli na terasu da zapalimo cigaru i to je bio razgovor za pamćenje. U četiri ujutru zvao sam nam taksi.  Kada smo ušli stavio mi je glavu na krilo.  Vidio sam mu sijede dlake i pomislio: "Kako si ostario Andrej", a on je imao samo 33 godine - ispričao je Burljajev.

Prijem u Gradskoj upravi

Zamjenik gradonačelnika Banjaluke Srđan Amidžić primio je delegaciju festivala "Zlatni vitez" i naravno Nikolaja Burljajeva, naglašavajući da je njihov dolazak u Banjaluku, praznik kulture.

- Zahvaljujući "Zlatnom vitezu" čiji ćemo dio vidjeti u naredna tri dana, sigurno je da su se Banjaluka i Republika Srpska popele stepenicu više na kulturnoj ljestvici - rekao je Amidžić.



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica