Nenad Radoš: Esperanto - jezik koji nije zaživio

Radoje Tasić
Nenad Radoš: Esperanto - jezik koji nije zaživio

Višegrad - Profesor srpskog jezika i književnosti Nenad Radoš bio je sedamdesetih godina prošlog vijeka poznati esperantista i poznavalac ovog, kako je pretendovao da bude, univerzalnog svjetskog jezika.

U to vrijeme u skoro svakom gradu bivše Jugoslavije postojao je klub koji je okupljao mlade esperantiste koji su se družili i govorili ovim jezikom koji je stvorio Poljak Lazar Ludvig Zamenhof.

- Tada sam živio u Jagodini i kao osnovac izučavao sam esperanto fakultativno. Taj predmet se ocenjivao, ali nije uticao na opšti uspeh učenika - počinje priču o ovom jeziku Nenad Radoš.

Kaže da je zavolio novi jezik i bio prvi učenik iz Jagodine kome su škola i opština platile troškove da ide u inostranstvo na Kongres mladih esperantista u Bugarskoj.

- U školskom domu u jednoj sobi spavalo je nas 12 mladih iz isto toliko zemalja. Na stolu je bila lubenica, koja se na esperantu kaže akvamelono, a pored nje tanjirići i noževi. Isekao sam lubenicu na 12 delova i podelio drugovima, a u sobi smo pričali isključivo na esperantu. Bilo je to nezaboravno druženje - sjeća se Radoš.

Radoš žali što esperanto nije postao svjetski jezik, jer je ugrozio engleski, iako njegov cilj nije bio da se guše drugi jezici već da postoji i jedan univerzalni.

- Esperanto je najlakši jezik za učenje. Ima kao i srpski, fonetsko pismo i toliko je pojednostavljen da se njegova gramatika može naučiti za dva školska časa - objašnjava Radoš.

Ovaj profesor esperanta se sjeća još da je Klub esperantista iz Višegrada 1977. organizovao prvomajske susrete poznavalaca ovog jezika.

U autobiografskom romanu "Viktor", koji je nedavno izašao iz štampe, Radoš je opisao zanimljiv događaj sa druženja esperantista u Bugarskoj.

- Tada sam se sprijateljio sa jednim Bugarinom, koji se poslije 40 godina susreo sa esperantistima u Litvaniji i raspitivao se za mene saznavši usput moju adresu. I onda me poslije četiri decenije pozvao na Kongres esperantista u bugarski grad Galabou. Bilo je to prije pet godina - priča Radoš.

Gramatika

U esperanto gramatici sve se imenice završavaju na o, glagoli na i, pridjevi na a, množina se dobija dodatkom slova j, za prošlo vrijeme se dodaje sufiks is, sadašnje as, a buduće os.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana