Nenad Grujičić: Čuda iz djetinjstva u Vijaduktu
Sajam knjiga pokazuje, u svojim najboljim primjerima, da postoje ljudi sa osobenim talentima koji brane božanski princip postojanja. Naravno, i među piscima žive demonski i utvarni duhovi, crni kao Kerberova pećina. Ipak, mjera svemu je talenat i njegovo ostvarenje u maternjem jeziku.
Rekao je ovo u intervjuu za "Glas Srpske" književnik Nenad Grujičić, čija se knjiga "Vijadukt" ovih dana pojavila u izdanju "Prometeja", a promovisana u petak na Sajmu knjiga u Beogradu.
Uskoro će se u izdanju Kulturnog centra Novog Sada pojaviti i Grujičićeva prozna knjiga "Priče za romane".
* GLAS: Živimo u čudnom vremenu. S jedne strane - pjesnici, pisci i čitaoci, pozitivna atmosfera i radosna lica na Sajmu knjiga, a s druge, kod nas i u svijetu, ekonomski kriza, stalne vijesti o nesrećama, prirodnim nepogodama i ratovima. Kakvim smo mi to svjetovima okruženi?
GRUJIČIĆ: Oduvijek se čovječanstvo kretalo između raja i pakla, dobra i zla, sreće i nesreće. Živimo u vremenu gdje se sve to bolje i brže vidi. Sve se ubrzava medijima i umnožava internetskim čudom i digitalnom tehnologijom. Ono što je bilo nezamislivo, postalo je "normalno". Ulicom hodaju ljudi koji sami sa sobom razgovaraju, a neki drugi, pak, sjede u stanovima i preko ekrana vode tzv. ljubav, ne treba im niko. Praznina je zavladala ljudskim dušama. Ogrehovljeno tijelo je postalo udaljena rupčaga bez dna. Popunjava se bludom, alkoholom i drogom. Čovječanstvo je kao nikad postalo gladno slika smrti i ništavila, mediji se takmiče ko će plasirati stravičnije snimke, na primjer, slike užasnog kraja i smrti Gadafija. Virtuelno je postalo stvarnosno. Danas postoje planetarni izvođači smrti, njih plaćaju velike korporacije i magnati. Spektakl smrti doji ljudsku psihu. Takvi sistemi i prizori do kraja raščovječuju ljudsko biće, padamo u najdublji ponor grijeha.
* GLAS: Ima li tome kraja? Kakva je pozicija pjesnika i pisaca u takvom apokaliptičnom vremenu?
GRUJIČIĆ: Sudeći po svemu što opažamo, svijet se približava tački velike promjene. Vjerujem da je to civilizacijski oblik preumljenja, presvlačenje košulje smisla postojanja. Okovan materijalističkim rezonom, čovjek ne vidi takvu metamorfozu, ali ona se osjeća u vazduhu. U tom kontekstu poezija je djevica, uzvišena sestra duhovnog smisla i izlaza. Ona je i golubica i zmija, ultrasvijest o čovjekovoj ambivalentnoj prirodi i nesavršenstvu. Poezija je moć duha i jezika da o racionalnim stvarima progovori "nemogućim" slikama. Njen najviši domet je u biblijski intoniranom jeziku. Ona će se otjelotvoriti u oblik ljudskog života vrijedan poštovanja i radosti.
* GLAS: Objavili ste 25 naslova. Poslije knjige "Priče iz potaje" i romana "Muža duša", koje su takođe, uz "Šajkaške sonete", izašle posljednjih godina u "Prometeju", pojavila se i Vaša knjiga poema "Vijadukt"?
GRUJIČIĆ: Pisac, pogotovo pjesnik, cijelog života ostaje vezan za arkadijske slike djetinjstva. One su čistilište za potonje sile života, koje nas napadaju raznim iskušenjima i grijesima. Knjiga "Vijadukt" je sačinjena iz tri poeme koje uzimaju Gomjenicu kao glavni prostor odigravanja divnih čuda. Izgradnja asfaltnog puta od Prijedora do Tomašice, početak rada novog rudnika koji će raseliti čitav kraj, zatim nesvakidašnji krajiški ritual pokrivanja kuće, životno pozorište darivanja i pjevanja u Potkozarju, te bajkoliki lov na žabe u šumskim barama zavičaja, predstavljaju neponovljive trenutke jedne rane mladosti koja je sve to udivljeno posmatrala i ubrzano disala. Napisao sam tri poeme u slobodnom stihu i pokušao da vratim ovaj oblik pjevanja u svoju stvaralačku radionicu, ali i na srpsku pjesničku scenu.
Nagrade
Nenad Grujičić je dobitnik petnaestak prestižnih nagrada među kojima su i "Brankova" nagrada, "Vukova" nagrada, "Milan Rakić", "Skender Kulenović", "Pečat varoši sremskokarlovačke", "Kondir kosovke devojke", "Stražilovo", "Šušnjar", "Pjesma nad pjesmama", "Kočićevo pero", "Lazar Vučković"...
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
