Muharem Bazdulj, književnik, prevodilac i novinar, za “Glas Srpske”: Slobodu smo trampili za iluziju stabilnosti

Rekao je ovo u razgovoru za “Glas Srpske” književnik i novinar Muharem Bazdulj, koji će biti gost Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske i tumačiti postavku “Percepcije: Cvijet je najljepši kad je neubran”. Pogled na “Percepcije” iz muškog ugla biće održan u utorak od 19 časova.

GLAS: Uočava li svijet danas događaje koji bi za buduću istoriju mogli budu veliki i da ostanu, ne samo zapamćeni, nego i da imaju mogućnost da utiču na velike promjene?

BAZDULj: Ne, i mislim da to nije samo karakteristika naše epohe, nego generalno karakteristika ljudskog roda. Ima Borhes jedan sjajan esej o “sramežljivosti istorije” u kojem primjećuje da rimski istoričari nisu registrovali ni pojavu Isusa Hrista koja je presudno obilježila iduće dvije hiljade godina. Tako da mi se čini da ni danas ni istoričari ni drugi ljudi zapravo nisu u stanju da prepoznaju šta će od događaja koji su sadržaj naše svakodnevice imati nekog ozbiljnijeg uticaja na budućnost, odnosno one koji, kako kažete, imaju potencijal da utiču na velike promjene.

GLAS: Kako gledate na (ne)mogućnost bježanja iz svakodnevice i negativnosti kojom nas bombarduje (i kojom sami sebe, na kraju krajeva, bombardujemo)? Uspijevamo li?

BAZDULj: To je pitanje na koje bi svako trebalo da sam za sebe ponudi odgovor. Ako bih pak morao da odgovorim na nivou vlastitog utiska, rekao bih da u svijetu opsesije društvenim mrežama ljudi više nego ikad ranije podsjećaju na mrave ili na pčele, odustajući od individualnosti i prilagođavajući se roju. Svako ko pokuša da pobjegne iz tog kaveza je na dobitku.

GLAS: Šta je posljednje utočište pred apsurdnom stvarnošću?

BAZDULj: Karakter. Psiha. Da ne kažem - duša.

GLAS: Čime se danas mijenja svijet? Šta vidite kao najjače oružje i šta može da ostavi najveći trag za budućnost?

BAZDULj: Kao i uvijek, mijenja se vizijom i originalnošću. Nema ničeg moćnijeg od ideje čije je vrijeme došlo i od tačke stavljene na pravo mjesto. Umjetnik koji svojim djelom utiče na način na koji drugi ljudi gledaju svijet ima dobar temelj da ostavi trag za budućnost. No, to su u svakom slučaju situacije u kojima će budućnost da donese konačan sud.

GLAS: Može li se kroz samoću i samovoljno odvajanje od drugih ostvariti sloboda, u smislu umjetničkog stvaranja i korišćenja potpunog sopstvenog potencijala?

BAZDULj: To je jedini način da se uopšte dođe do potencijala za slobodu. Dok god ste rob “horizonta očekivanja” bilo koje zajednice, tu nema prave umjetnosti. Pravi umjetnik je uvijek, kako se to kaže, sin razmetni i jedna od najvećih grešaka koju može da napravi jeste da se uklopi u paradigmu “merhaba, čaršijo, na sve četiri strane”. To možda i može da donese neku vrstu zadovoljstva u kontekstu svakodnevnog života, ali je pogubno za umjetnost kao takvu.

GLAS: Šta vidite kao glavi problem pri iznošenju mišljenja u javnosti i odnosa jednih prema drugima što se toga tiče? Jesmo li premalo samokritični, a previše kritični?

BAZDULj: Najveći problem je strah. Ljudi se boje, a tu čak nije primaran strah od vlasti ili od neke etničke ili ideološke većine. Boje se slobode, boje se da misle, boje se da ne ostanu sami. I da, potpuno jevanđeljski, na tragu onoga što i sami kažete, svi su mnogo više kritični prema drugima, a skoro nimalo samokritični, odnosno, kako se kaže u čuvenoj paraboli, lakše im je da vide trun u tuđem oku nego brvno u vlastitom. Jedino čega treba da se bojimo je strah.

GLAS: Koliko velike ideje propadaju, nestaju i stropoštavaju se pod pritiskom druge individue i kolektivnog mišljenja?

BAZDULj: Velike ideje će opstati. Veći je problem ako svjesno odustanemo od toga da participiramo u velikim idejama, odnosno da se pomirimo s tim da velike ideje za nas konkretno više ne znače ništa.

GLAS: Budući da ćete biti gost Muzeja savremene umjetnosti RS i vodićete publiku kroz izložbu “Percepcije: Cvijet je najljepši kad je neubran”, šta posjetioci mogu da očekuju?

BAZDULj: U fokusu mog doživljaja izložbe su dva motiva. Jedan je rodni ili feministički i polazi od pitanja ko ima pravo na govor, odnosno na izražavanje. Kroz dugi niz vijekova, to su pravo uglavnom dominantno imali muškarci i otuda je istorija umjetnosti toliko “rodno neravnopravna”. Ipak, i kad su se izborile za “pravo na govor”, ženskom stvaralaštvu se često olako oduzimala “aura univerzalnosti”, koja se kod muškog često podrazumijeva.

GLAS: Kako gledate na sam koncept i stvaranje jedne ovakve postavke u Banjaluci?

BAZDULj: Ono što mi se dopada i u konceptu izložbe i u konceptu vođenja “iz muškog ugla” je ta promjena uobičajenih uloga. Umjetnost, koja je univerzalna, stvaraju žene, a jedan partikularan njen doživljaj, iz muškog ugla, artikulišu muškarci. Drugi motiv se tiče korespondencije na nivou ideja i umjetničke prakse između britanskih i naših umjetnica. U kontekstu književnosti, o kojem ipak najviše znam, umjetnost se posreduje jezikom i onda ako i postoje korespondencije između, recimo, engleske književnosti i srpske, hrvatske ili bosanske, to se tumači uticajem američkih ili engleskih pisaca na ovdašnje. Obrnut pravac praktično ne postoji, barem u percepciji. U vizuelnoj umjetnosti nema jezičke prepreke i vrlo mi je zanimljiv način na koji radovi nastali na velikoj geografskoj ili čak i vremenskoj udaljenosti plodotvorno vode dijalog.

GLAS: Kako gledate na položaj žena u umjetnosti?

BAZDULj: Srećom, taj se položaj u posljednjih nekoliko decenija, globalno govoreći, ustalio na nekom nivou ravnopravnom sa muškarcima, a kod i nas se, makar i sa nekim malim faznim pomakom, došlo do slične situacije. Spisateljice, slikarke, režiserke i druge umjetnice nisu više, rekao bih, u sjeni svojih muških kolega.

GLAS: Pišete i stvarate, da li je nešto novo na pomolu?

BAZDULj: Pišem nešto, ali sam malo praznovjeran, pa ne volim da javno otkrivam detalje dok ne završim.

Značaj “percepcija”

GLAS: Koliki značaj postavka “Percepcije” ima za Banjaluku?

BAZDULj: Banjaluka je sjajno mjesto za jednu ovakvu izložbu, između ostalog i kao grad koji ima velike šanse da uskoro postane evropska prestonica kulture. A Muzej savremene umjetnosti RS je, bez ikakve kurtoazije, jedna od maksimalno dvije-tri kulturne institucije u BiH koje bez imalo kompleksa ili inferiornosti mogu da se mjere sa sličnim ustanovama bilo gdje u Evropi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.