Milenko Stojičić: Priželjkujem kritička rešeta

Rekao je to u intervjuu za "Glas Srpske" književnik Milenko Stojičić, ovogodišnji dobitnik "Kočićeve nagrade", koja mu je pripala u okviru jubilarnog 45. Kočićevog zbora.

Prozni pisac, esejista, književni kritičar i antologičar,

završio je i novu knjigu o Kočiću, koja će, po svemu sudeći, baciti novo svjetlo na velikog pisca i narodnog tribuna.

* GLAS: Dobitnik ste "Kočićeve nagrade", koja se dodjeljuje u okviru 45. Kočićevog zbora. Kako doživljavate nagradu, koju su, prije Vas, dobili poznati pisci naše savremene književnosti?

STOJIČIĆ: Dobro bi bilo da se, u ovim trenucima povišene temperature, prisjetimo Kiša, koji je govorio o pisanju kao kratkotrajnom, a varljivom osjećaju - da pisac pišući mijenja svijet! Ipak, svaki pisac živi u tome kratkotrajnom osjećaju, u metafizičkom slatkišu pisanja! Tako i ja - uživam u nemjerljivom trenutku nagrađenog, šta god to značilo ili imalo da znači. Naravno, laureati "Kočićeve nagrade" su, zaista, reprezentacija savremene srpske književnosti: Dobrica Ćosić, Milorad Pavić, Jovan Radulović, Radoslav Bratić, Milovan Vitezović, i "naši" domaći - Đuro Damjanović, Ranko Pavlović, Ranko Risojević (nabrajam samo prozne pisce!)...

* GLAS: U čemu je stvarni značaj "Kočićeve nagrade", kad je u pitanju Vaš romansijersko-pripovjedački ciklus?

STOJIČIĆ: "Kočićeva nagrada" (kao i druge značajne nagrade) osvjetljava djelo nagrađenog, na ovaj ili onaj način. S jedne strane to je medijsko "skretanje pažnje", upiranje "kažiprsta javnosti" u pisca i djelo, a sa druge strane - pozivanje na dočitavanje i kritičko samjeravanje, odnosno prevrednovanje nagrađenog djela. Ja sam nagradu dobio za prozni angažman (romani i pripovijetke), koji ima izvjesnu kritičku recepciju. Priželjkujem još gušća kritička rešeta! Međutim, treba reći da auru jednoj nagradi daju i članovi žirija. Čast mi je da su se ispod mojih knjiga "potpisali" naši vrhunski literati (Aćin i Tontić), te Kecman, sjajni prozni pisac i pjesnik, čije knjige objavljuju najpoznatiji naši izdavači!

* GLAS: Spomenuli ste medijsku javnost. Kakva je tu slika?

STOJIČIĆ: Tu su "stvari" nevesele, zavladala je neizlječiva letargija! Danas bi se Zola ("izumitelj" književnih nagrada) "zastidio" medijske katarakte, kokošjeg sljepila ili sistema slijepe mrlje u takozvanom javnom informisanju o piscima i nagradama! Meni je, zbog tih razloga, "Kočićeva nagrada" "oduzimana" od strane nekih mlađanih novinara, a dodijeljena mi je nagrada "Zmijanjče", za osnovnoškolske literate! Tako sam ja, zapravo, učenik devetog razreda, koji je 45 puta pao na godinu! Dodijeljeno mi je i "Kočićevo pero" (koje sam već davno dobio). Kad je tomu tako (što rekli Hrvati, rekao bi Kiš), da raščistimo već jednom! "Kočićevu nagradu" dodjeljuje književna manifestacija "Kočićev zbor", kao što nagradu "Skender Kulenović" dodjeljuju "Književni susreti na Kozari". A nagradu "Zmijanjče" dodjeljuje Zavičajno društvo "Zmijanje"! Eto, u tome je sva "mudrost" o nagradi i onome koji je dodjeljuje!

* GLAS: Da li ćete "Kočićevu nagradu" proslaviti novom knjigom?

STOJIČIĆ: Eto, dok razgovaramo, u štampariji se "ušiva" moj novi roman "Kočić, munja nad književinom"! Naravno, nisam ja tempirao da napišem i objavim roman u trenutku kad sam dobio "Kočićevu nagradu"! Ja sam se tome romanu "vježbao" godinama, ispitujući Kočića kao lik u nekoliko mojih pripovjedaka! Nije nešto brez ništa, rekao bi Kočić! Roman je, dakle, vremenski "stariji" od nagrade!

Nagrade

Milenko Stojičić do sada je objavio tridesetak knjiga (tri knjige pjesama, sedam knjiga pripovjedaka, deset romana...). Dobio je, između ostalih, nagrade: Godišnju nagradu Udruženja književnika RS - Podružnica Banjaluka, "Kočićevo pero", nagrade za priču "Ivo Andrić", "Zija Dizdarević", "Mladen Oljača". Nagradu "Veselin Masleša" grada Banjaluke za književnost. Zastupljen je u nekoliko antologija. Prevođen je na francuski i njemački jezik...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.