Knjiga Emira Kusturice kao testamentarni tekst
Banjaluka - Nova knjiga režisera Emira Kusturice u kojoj su objedinjeni dnevnički zapisi, “Šta mi ovo treba”, promovisana je u Banskom dvoru Kulturnom centru.
Promociji su, pored autora, prisustvovali književnici Matija Bećković, Ranko Risojević i izdavač Manojlo Vukotić iz izdavačke kuće “Vukotić medija”.
Oni su, osvrćući se na rad i stvaranje Emira Kusturice, svako na svoj način, predstavili njegovo novo djelo.
- Bilo bi jasnije da je Emir Kusturica knjigu “Šta mi ovo treba” naslovio sa “Šta mi je ono trebalo”. Onda bismo znali na šta je mislio. Tako da mu je malo što režira, pjeva, svira, projektuje i podiže gradove. On još i piše. A ja sam samo pisao i on je udario na to moje posljednje utočište - rekao je Bećković.
On je kazao nekoliko riječi o samoj knjizi, te je pročitao stihove posvećene Kusturici.
- Kusturica ne zapisuje, on se oslanja na pamćenje - dodao je Bećković.
Književnik Ranko Risojević je progovorio o djelu i objasnio inspiraciju koju Kusturica crpi iz svega što ga okružuje.
- Kusturica je jedinstven po nagradama, po svjetskim priznanjima i neiscrpan u idejama koje mu se roje u glavi i koje pokušava da pretvori u djelo - kazao je Risojević.
Risojević je izdvojio naslov knjige kao nešto zaista važno i interesantno.
- Naslov određuje staru zaboravljenu riječ - vajkanje. Kad se neko vajka, to znači “šta mu je to trebalo”. Vajkanje može da se prisloni uz ovaj naziv i da bude u smislu afirmacije, kao jedna konstanta, a ta konstanta je duboka - objasnio je Risojević.
Osvrnuo se i na sadržaj knjige koja je nastajala 25 godina, te na uspjeh i slavu filma “Andergraund”.
- Kusturica se nikad nije zadovoljio osrednjim, prosječnim i dobrim. Želio je da nadvisi dobro. Ovih 79 tekstova su izvanredne priče, ali prevazilaze dnevnički karakter, godine i problematiku. On neće da ostane nedorečen, piše knjigu kao testamentarni tekst - naveo je Risojević.
Kusturica je objasnio da je odluku da knjiga nastane donio za 24 časa, te je nakon toga nastajao tekst. Objasnio je da je, u stvari, naišao na mnoštvo znakova i tragova koji bi mogli da budu zapisani i to je i učinio.
- Petparačke i ozbiljne knjige se nađu na jednom mjestu, a ljudi ih kupuju i čitaju. Mislim da je to neizostavan dio duhovne higijene i očuvanja intime bez koje čovjek ne može da živi. Zabrinutost nad onima koji ne čitaju jeste zabrinutost nad njihovom nesposobnošću da budu sami sa svojim idejama i lutaju sa slikama koje knjige proizvode - pojasnio je Kusturica.
Dodao je i to da je u njegovoj knjizi satkano ponešto donkihotovsko u shvatanju života i ideje o životu.
- Na nesreću, mnogi posrnu nasred puta, ne kao Don Kihot, koji se tek na kraju života pitao šta mi je ovo trebalo, a poslije toga je obolio i umro. Ja sam se pitao “Šta mi ovo treba?” i velika je razlika složenice koja se stavlja u prošlo vrijeme i u ovo sadašnje, u kojem je to, u stvari, izraz egzistencijalnog stanja, gdje se ne odgovara na to pitanje, već postavi ta teza i živi sa njom - istakao je Kusturica.
Novi projekti
Emir Kusturica priprema i nove projekte. Naime, on trenutno radi na dva projekta na kineskom jeziku, među kojima je i film “Beli oblak Džingis-kana” i priča o njegovom posljednjem pohodu na Evropu.
Kusturica je naveo da je potpisao ugovor da ovaj film bude prikazan u 27.000 bioskopa širom svijeta. Takođe, priprema i knjigu “Još samo ovaj put”, koja bi trebalo da bude završena do kraja godine.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
