Jelisaveta Seka Sablić za Glas Srpske: Kultura na ovim prostorima je eksces

 Ipak, u ovom vremenu, kada se na glavi ne nose krune i dok u glavama mnogih vladaju problemi zbog kojih se ljudi sve manje iskreno smiju, glumica Jelisaveta Seka Sablić i bez krune ima apsolutnu vladavinu koju već skoro pedeset godina održava svojom moći da na licima drugih crta osmijehe.

Baš kao i svi veliki umjetnici, ona je drugačija samo zbog onog što ona zaista i jeste, a još ako se prisjetimo filma "Burduš" gdje Seka tumači lik Rajke i kultne scene u kojoj ona Gidri Bojaniću pjeva novokomponovanu pjesmu "Daj mi čašu rakije" u kojoj je "glumila" očima, kosom, usnama, svakim svojim pokretom, jasno je zašto ona sve ove godine sija, kako u pozorištu, tako i na filmu.

Za "Glas Srpske" govorila je o svojim glumačkim izazovima, mladim umjetnicima, krizi dramskog teksta i o značaju nagrada, kojih nije nedostajalo u njenoj karijeri. Seka trenutno odmara, igra u pozorištu, a nakon toliko likova oživljenih na platnu i pozornici, kaže da je i poslije svega za nju sve izazov.

- Skeč je izazov ako je duhovito napisan, reklama je izazov ako je dobro plaćena, drama je izazov ako imate šta da kažete, komedija je izazov ako se ljudi raduju i ako su dvorane pune. Ono što nije izazov, to je loš projekat, kad ne znate zašto ste uopšte u njemu - naglasila je Seka.

Vraćajući se mislima unazad u vrijeme kada je ona počinjala svoju karijeru i poredeći ga sa vremenom u kojem neki novi mladi glumci ispisuju svoje glumačke priče, Sablićeva naglašava da svi imaju svoje vrijeme i svoje živote.

- I moramo prihvatiti realnost. Biće bolja, a i gora vremena. Talenat je neuništiv, on se probija kao voda, nalazi put i sigurno dolazi do mesta gde je potreban i gde će zaživeti - istakla je Seka.

Glumica koja je bila i ostala jedna od najomiljenijih u svim zemljama bivše Jugoslavije odrastajući kroz umjetnost i gradeći sebe kao ličnost, ulogama koje je ostvarila i onim što je ona imala da kaže kao čovjek, govorila je i o stvarnosti nekog vremena. Na pitanje da li vjeruje da iskonska umjetnost može da mijenja svijest ljudi, odgovorila je pitanjem: "Kad su pa menjale?".

- Kultura je ovde na ovim prostorima eksces, bila i ostala. Ova zemlja je i dalje nepismena, ali na momenat pozorište, gluma može ljude da zabavi, pa čak i oplemeni - rekla je ona.

Složila se i sa konstatacijom kolege Nebojše Dugalića da se prava umjetnost dešava mimo nagrada.

- Ima istine, ali ipak onaj rezultat koji je daleko odskočio od svih mora biti primećen, samim tim ne mogu ga mimoići zvanična priznanja - objasnila je Sablićeva.

Seka je 2008. svrstana među najbolje srpske glumice svih vremena postavši laureat nagrade "Žanka Stokić". Nagrađena je i najprestižnijim "Dobričinim prstenom" za životno djelo, kao i sa pet "Zlatnih ćurana" na Danima komedije, od kojih četiri za najbolje glumačko ostvarenje, a jednim za životno djelo i izvanrednost njenog komičarskog izraza.

Pozorišni tekst u krizi

- Davno je ovo društvo prestalo da neguje i čak da uopšte obraća pažnju na dramske pisce koji to tek postaju time što im se igra prva drama, pa druga bolja, pa stižu do svoje profesije dramskog pisca. Niko to ne može postati time što će pisati tekstove i gurati u fioku. Pa čak i kad nečiji tekst ugleda svetlost dana, na radost autora, realizuje u nekom teatru, on je uglavnom biran od strane neznalica koje ne razlikuju dobar ili loš tekst. Taj tekst je biran po vezama, "vezicama" partijskim i rođačkim - kazala je Seka Sablić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.