Jadranka osvajala dobrotom i ljubav poklanjala svima FOTO

Koraci teški, gotovo okovani, grlo stegnuto, a oči, pune kao okean, suza, onih iskrenih, kao da vas je napustio neko koga ste bezuslovno voljeli. Jer takva je ona bila. Srdačna, mila, plijenila je dobrotom i ljubav je poklanjala svima. Osmijehom je grlila, kao majka, sestra, najbolji drug...

Sobu je, iskrenih emocija i velikog srca, otključalo za ekipu "Glasa Srpske" osoblje Doma za starije osobe i socijalnog centra "Ivan Pavao Drugi" u Banjaluci.

A u sobi se još uvijek osjećala Jacina vedrina. Sve njene najintimnije stvari su bile tu. Džemper prebačen preko stolice, kao da je čekao da ga Jaca uzme. Fotografije dragih prijatelja, slike sa motivima Dalekog istoka, male šarene lepeze, knjige, CD-ovi, klavijature, čak i kalendar sa bonsaijem je pričao o njenim snovima i mislima koji su bili usmjereni samo u jednom pravcu - Japanu.

Direktor doma Žaklina Garić, smirujući emocije, podijelila je sa nama divne trenutke koje je podijelila sa našom najvećom pjevačicom i kantautorkom.

- Kada su nam javili da gospođa Jadranka dolazi kod nas, prvo sam pomislila, Bože, pa kako ćemo mi ispuniti zahtjeve i brinuti se za jednu takvu umjetničku veličinu. Međutim, čim je došla, momentalno me "razoružala" svojim osmijehom i zagrljajem - kaže Žaklina.

Sve ih je, ističe ona, naprosto osvojila svojom skromnošću, minimalnim zahtjevima i, kako kaže, ponašala se kao da su prijatelji gotovo cijeli život.

- Ponašala se kao dio naše kuće, kao da je tu oduvijek. I definitivno se potvrdila ona dobro poznata, da osoba što je veća, ona je i divna za saradnju, jednostavna je i ne traži posebnu pažnju. Nikada nisam upoznala osobu koja je imala toliko pozitivne energije, koja se toliko šalila i voljela život, bez obzira na tešku bolest koja ju je snašla - priča nam Žaklina.

Iako je imala bolesno tijelo koje ju je mnogo ograničavalo, ona je uvijek, priča Žaklina, nalazila način da ispolji svu svoju kreativnost. Sve vrijeme je stvarala, radila, komponovala, živjela umjetnost.

- Do kraja je ostala pozitivna i vedra. Rado je komunicirala i sa drugim stanarima, koji su je izrazito poštovali. Uvijek su prilazili da je pozdrave, da je pitaju kako je. Ono što nikada neću zaboraviti je to da kada je došla u fazu da teže govori, komunicirala je svojim divnim plavim očima. Nevjerovatna je bila i definitivno je ostavila trag u srcima svih nas - iskrena je Žaklina.

Kaže da joj je, kao i njima, domaćinima ove kuće, mnogo značilo što su joj dolazili ljudi, prijatelji sa svih strana, cijele regije, da je posjete.

- Dolazile su njene kolege muzičari, pa i mlađe generacije da je vide, pozdrave, pruže ohrabrenje i podršku. To znači da ona, ni kada se razboljela, nije bila zaboravljena i nama je jako drago bilo zbog toga. A i njoj. To joj je bilo veliko ohrabrenje i saznanje da neće ostati sama. Ona se jako radovala svakoj posjeti i svakoga je primila, iako je možda nekada bila i u bolovima - priča nam Žaklina i dodaje kako je Jadranka, bez obzira na bolest, unijela veliku radost i po tome će je i pamtiti.

Voljela je, kaže glavna medicinska sestra Marica Duda, mnogo da se šali. Pričala je anegdote iz Japana i uvijek je bila duhovita.

- Obožavala sam je, mi smo generacija. Kao korisnik, bila je izuzetno zahvalna na svemu, naročito na sitnicama. Ono što je na mene ostavilo najjači utisak, a vrlo dobro znate o kakvoj teškoj bolesti se radi, jeste to da je Jadranka čvrsto vjerovala i nadala se da će ozdraviti jednog dana. Nadala se tom lijeku iz Japana i nada u ozdravljenje je nikada nije napuštala. Pa mislim, ni do posljednjeg trena - ispričala nam je Marica.

Kaže da je, sve do posljednjih pola godine života, neprestano radila i stvarala zajedno sa Majom Tatić.

- Uvijek ste mogli da je zateknete za stolom da nešto radi, piše, snima. Maja je stalno bila s njom i dok god je mogla, Jaca je bila aktivna - rekla je sestra Marica.

Kaže, živjela je tiho, skromno, nepune četiri godine u domu. Svi su željeli da je vide i posjete, ne samo ljudi sa estrade, nego i obični građani.

- A tako je tiho i otišla. Samo se ugasila - kroz uzdah priča Marica.

Iako je otišla na neko bolje, ljepše mjesto, smirila se, direktor doma Žaklina Garić ističe da smrt ne znači kraj, "pogotovo kada znamo koliko je ona voljela život i sa kakvim žarom ga je živjela".

- Svi smo se jako rastužili. Mnogo nas je pogodila njena smrt. Na našu adresu su stigli brojni telegrami saučešća, iz cijelog regiona, kako od poznatih ličnosti, tako i od običnih ljudi koji su je voljeli - kaže Žaklina.

Između ostalih, telegrami su stigli od uprave "Nišvil" džez festivala, ali i od velike srpske glumice Milene Dravić Nikolić.

"Duboko me je potresla vest o smrti velikana muzičke scene Jugoslavije, Japana, Jadranke Stojaković. Stidim se zbog njene tragične sudbine. S poštovanjem, Milena Dravić Nikolić, glumica iz Beograda."

Komemoracija

Komemorativna sjednica povodom smrti istaknute kantautorke Jadranke Stojaković biće održana i u Narodnom pozorištu Sarajevo 7. maja u 13.30 časova.

"Jaca, a ne gospođa Jadranka"

- Uvijek je htjela da budemo njeni prijatelji, a ne zaposleni u domu. Insistirala je da je zovemo Jaco, a ne gospođo Jadranka. Nikada neću zaboraviti kada smo organizovali svečanost povodom Dana starih osoba. Došla su djeca iz jedne osnovne škole iz Banjaluke i Jaca je svaki put došla da ih podrži, pjeva sa njima i bodri ih. To su bili divni, emotivni trenuci i u tim malim stvarima se ogledala njena veličina - rekla je socijalni radnik Josipa Basta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.