Goran Petrović: Knjiga treba da udari čitaoca

Aleksandra Rajković
Goran Petrović: Knjiga treba da udari čitaoca

Knjiga treba da udari čitaoca, da ga uvuče u tekst i da se konačno čovek koji čita knjigu osmehne ili zaplače. Život tako počinje i tako se završava, osmehom i plačem.

Rekao je ovo u intervjuu za "Glas Srpske" književnik Goran Petrović, autor knjiga "Opsada crkve Svetog spasa", "Sitničarnica kod srećne ruke", "Atlas opisan nebom", "Ispod tavanice koja se ljuspa"...

Petrović je dobitnik uglednih književnih nagrada među kojima su NIN-ova, "Meša Selimović", "Vitalova", "Laza Kostić".

* GLAS: Knjiga "Ispod tavanice koja se ljuspa" postala je popularna među čitaocima. Šta se to danas ljuspa ispod tavanice društva u kojem živimo?

PETROVIĆ: Civilizacijski gledano mislim da nam se ljuspa nebo ili tavanica iznad nas i da sve manje podižemo pogled da vidimo šta je to. Možemo čak i u onom ekološkom smislu da to objasnimo, preko crne rupe. Pokušao sam da napišem knjigu koja na tragikomičan način govori o jednom vremenu. Reč je o knjizi koja nema odliku onoga što možemo nazvati preciznošću, jer ne volim književnost koja je precizna. Ako je preciznost jedino što osećate kada pročitate jednu knjigu, onda ona nije uspela.

* GLAS: Jedan od Vaših romana "Sitničarnica kod srećne ruke" je među omiljenim kod čitalaca. Šta Vas je najviše podstaklo da napišete ovu knjigu o knjizi?

PETROVIĆ: To je sigurno najpopularnija, najprevođenija i moja knjiga koje je doživela najviše izdanja. Ona je desetak godina pošto je napisana još živa i u inostranstvu se pojavljuju nova izdanja "Sitničarnice kod srećne ruke". To je knjiga u slavu čitanja, odnosno nečega bez čega ne postoji književnost. Pisac i knjiga nisu sami po sebi dovoljni, potreban je čitalac.

* GLAS: Šta je presudilo da "Sitničarnica" bude u tolikoj mjeri popularna?

PETROVIĆ: Pretpostavljam da u književnosti presuđuje osećaj koji imate povremeno, a kod najboljih pisaca i stalno, da je jedna knjiga napisana samo zbog vas.

* GLAS: Da li pripremate nove knjige i kada će one doći do čitalaca?

PETROVIĆ: Dugo radim jedan roman čije pisanje sam sticajem okolnosti prekidao, možda nisam mogao da se izborim sa tekstom. Pre pola godine sam radio jedan dramski tekst, "Matica", za "Atelje 212". Nadam se da ću se vrlo brzo vratiti rukopisu romana, a bio bih zadovoljan ako bi se pojavio na proleće sledeće godine pred čitaocima.

* GLAS: Smatrate li da su dramski tekstovi najbrži način da pisac dospije do publike?

PETROVIĆ: Uvek sam bavio različitim stvarima, pa tako nameravam da napišem i knjigu za decu. Tekst je nastao tako što je upravnik "Ateljea 212" Kokan Mladenović želeo dramu inspirisanu pričom koju sam ranije objavio. Hteo je da dramatizaciju ne radi profesionalni dramaturg, nego pisac. Zato to i nije dramatizacija priče, jer je mnogo dopisano, pa se može reći da je novi dramski tekst. Beskrajno sam zahvalan glumcima Petru Kralju, Svetlani Bojković, Gorici Popović, kojima je tekst "legao", a oni i ne prihvataju da rade tekstove ako im se ne dopadnu.

Susret sa čitaocima

* GLAS: Da li su Vam dragi susreti sa čitaocima na književnim promocijama?

PETROVIĆ: Meni je uvek drago da se sretnem sa čitaocima, a posebno na fakultetima, gde čitaju moje knjige. Postoji mala razlika između sreće i zadovoljstva, zadovoljstvo je kada neko lepo besedi, dođe mnogo publike na književno veče ili kada stigne nagrada. Pokušavam da vratim poverenje u reč koliko je to moguće, baš preko promocija mojih knjiga.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana