Glumac Stojan Matavulj za Glas Srpske: Mijenja se samo marka frižidera, svijet je uvijek isti

Aleksandra Madžar
Glumac Stojan Matavulj za Glas Srpske: Mijenja se samo marka frižidera, svijet je uvijek isti

Banjaluka - Kada otvorimo albume iz djetinjstva, gotovo svi imamo fotografije na kojima žive momenti naših prvih koraka, dok nas za ruku pridržavaju oni koji nam cijelog života ostaju kao podrška.

Baš takva fotografija postoji i u albumu Gradskog pozorišta "Jazavac", napravljena prije jedanaest godina, kada je ideju punu nade podržao iskusni hrvatski glumac Stojan Matavulj i pružio ruku pomoći mladoj ekipi režirajući prvi komad izveden na daskama ovog teatra, "Oblik stvari".

Tokom tih jedanaest godina "Jazavac" se budio u dobrim i lošim danima, ali je rastao, jačao i opstao, a publici i ovog oktobra, devetu godinu zaredom, poklanja uživanje u Festivalu mladog glumca "Zaplet", koji će 20. oktobra otvoriti neobičan komad "Pita li iko kako je meni". I tu se nastavlja priča o prijateljstvu "Jazavca" i Stojana Matavulja, koji režira ovu predstavu koja će publici otkriti glumačke probleme, o čemu je poznati glumac i govorio za "Glas Srpske". Srećan što su ga pozvali da radi, Matavulja je prije svega privukla tema, a glumačku ekipu čine Vladimir Đorđević, Velimir Blanić, Ljubiša Savanović i Snježana Mišić.

- Ovo je jedna vrsta autorskog projekta i koliko ja znam, takva vrsta predstave nije rađena u Banjaluci. Izazov je bio kako usmjeriti glumce da sami naprave predstavu, bez teksta, bez scenografije. Bilo je dosta ideja, ali na kraju smo se složili da krenemo od glumačkih problema koje publika ne zna. Šta svaki glumac u sebi osjeća, kakav je njegov odnos prema publici, kolegama i mislim da smo uspjeli. Mislim da će publika dobro primiti predstavu - ispričao je Matavulj.

Kako ne bi bilo zanimljivo otkriti detalje predstave prije premijere, Matavulja smo zamoliti da iz svog ličnog iskustva ispriča bar jedan univerzalni problem sa kojim se susreću svi glumci.

- U svakoj podjeli postoji jedan glumac koji ne zna tekst. Uvijek postoji jedan glumac ili glumica kojoj smetaju cipele. Kada to gledate iz realnog života, ti glumački problemi izgledaju presmiješno. U suštini, stvar je u tome da ti problemi nisu ni glumcima problemi nego tim nazovi glupim problemima potiskuju prave i onda je zanimljivo kad ti pravi problemi izađu van. A mi smo u ovoj predstavi to probali napraviti - objasnio je Matavulj.

Govoreći o glumačkim problemima, dotakli smo se i onih životnih, svakodnevnih, vremena u kojem živimo, uticaja umjetnosti na društvo.

- Ne možemo mi napraviti pozorišnu predstavu koja može promijeniti svijet. Ali da je bitno da glumci propituju te probleme, mislim da je jako bitno. Što je najvažnije, sve je napisano. Ne možete napisati ništa novo, nikakvo novo stanje se čovjeku neće dogoditi. Mijenja se samo marka frižidera, svijet je potpuno isti.

Ne vjerujem da je danas teže nego što je bilo prije, misli da ljudi danas više pretjeruju.

- Možda ću malo karikirati, ali naši roditelji se nisu brinuli koju srednju školu ćemo upisati, fakultet, više smo sami do tih stvari dolazili. A mi danas forsiramo sami sebe da dijete nešto mora i tako i sami sebi namećemo pritiske. Moja mama je dolazila sa posla i poslije ručka je odmarala, a danas se to ne stiže, jer roditelji voze djecu na časove violine, pa poslije toga na časove engleskog, pa sa engleskog... a niko nam to drugi nije nametnuo nego sami sebi, jer mislimo da to naša djeca trebaju i da će im zbog toga biti lakše u životu - smatra Matavulj.

Na pitanje šta mu je gluma najsnažnije dala kao čovjeku, od srca se nasmijao, odgovorivši da to nije za novine, ali smo ipak dobili odgovor koji je prikladan za novine.

- Kad sam imao osamnaest godina, neko mi je dao "lego" kockice i rekao: "Igraj se do penzije". E to mi je gluma dala, igru do penzije. Mislim da je to najljepše - kazao je on.

Uvijek je želio igrati komedije, a "gurali su ga", dodaje on, u uloge junaka i heroja. Dok je bio mlad, strašno se zanosio.

- Htio bih igrati ovo, ono. A onda kako vrijeme prolazi, vidiš da možda neke uloge i nisi trebao igrati, ali ako bih morao reći koju ulogu sam želio glumiti, a nisam to htio reći, onda je to kralj Klaudije. To sam uvijek htio nešto, jer mi je taj Hamlet presmiješan, samo nešto hoda i pati - kroz smijeh je ispričao Matavulj.

Značaj "Zapleta"

Prisjetio se i života i stvaranja u bivšoj Jugoslaviji, kada se sa jednom predstavom putovalo i po dvije godine dok se obiđu sva mjesta. Danas to više nije tako. Pored toga što se novac pogrešno raspoređuje, otvara se, dodaje Matavulj, i veliki broj akademija, a posla za te ljude nema.

- Zato je "Zaplet" jako dobar, mladi ljudi se upoznaju i mogu da vide šta rade - istakao je Matavulj, koji je u međuvremenu snimio dva filma, a u sljedećoj godini ga očekuje rad na novom ostvarenju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana