Džo Blejds: Pjesnikov um nikad nije zao

Rekao je ovo u intervjuu za "Glas Srpske" kanadski pjesnik Džo Blejds, koji je u srijedu na banjolučkom Filološkom fakultetu održao predavanje o kanadskim pjesnicima i govorio svoju poeziju.

* GLAS: Pjesnik ste, ali povremeno radite i kao novinar – koliko se ta dva zanimanja prožimaju u Vašem životu?

BLEJDS: Ne bih baš rekao da sam novinar, iako pišem za mnogo magazina. Pišem recenzije ili kolumne, a ponekad i izvještaje sa mojih putovanja, sa raznih internacionalnih druženja pjesnika, predstavljanja svoje poezije ili utiske iz nekih zemalja koje sam posjećivao. To je takođe lijep posao, ali u medijima postoje okviri vaše kreativnosti. Pjesnik ima mnogo više slobode.

* GLAS: Šta je u Vama probudilo pisca?

BLEJDS: Počeo sam da pišem kao tinejdžer jer sam mnogo čitao i morao sam to negdje da izbacim. Čitao sam autore "Beat" generacije, Frosta i Ginsberga, i jako su me inspirisali. Međutim, trebalo je mnogo hrabrosti da to nekom pokažem. Tek kada sam upoznao neke druge ljude koji pišu poeziju i kada su mi pokazali svoje pjesme, ohrabrio sam se i po njihovim reakcijama shvatio sam da imam "ono nešto".

* GLAS: Kako vidite odnos pisca i stvarnosti? Koliko je poezija refleks dnevne politike?

BLEJDS: Sve je individualno. Poezija može da bude vezana za stvarnost i uopšte ne mora da bude. Ne mislim da pisca i poeziju oblikuje stvarnost, a ni obrnuto, mislim da je kreativnost ključni pojam, jer neki ljudi imaju svoj unutrašnji svijet, uticajniji od objektivne stvarnosti. U istoriji je mnogo primjera ljudi koji su fantastični pjesnici, a koji nisu školovani. To govori dovoljno o tome da stvarnost može i ne mora da utiče na pjesnika. A što se tiče politike, definitivno vidim njen uticaj na poeziju, i kod sebe i kod nekih drugih pisaca, ali postoje i oni na koje politika nikad nije uticala.

* GLAS: Neko vrijeme ste proveli na Balkanu. Šta Vas je dovelo u ove krajeve?

BLEJDS: Predavao sam na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu 2006. godine. Sve je počelo 2004. godine kada su me pozvali na Sajam knjiga u Beograd da predstavim svoju knjigu koja je prevedena na srpski jezik – "Pjesme iz Kazamata". Došao sam ponovo u proljeće 2006. godine kako bih uradio promotivnu turneju, i kada sam je radio u Sarajevu, pozvali su me da predajem na Odsjeku za anglistiku. Ostao sam iz čiste radoznalosti – da vidim šta će da se desi. Inače sam više puta dolazio u Beograd, Niš i Sarajevo.

* GLAS: Kako vidite prisustvo srpske kulture u Kanadi? Koliko tamošnji čitaoci prate srpsku književnost?

BLEJDS: U Kanadi postoji mnogo nacionalnih manjina, između ostalog i Srba, koji se radi očuvanja svoje kulture u engleskom i francuskom govornom području drže svojih kulturnih centara. Zbog toga je srpska kultura prilično zatvorena za kanadsku javnost i uglavnom se širi preko poznanstva.

* GLAS: Kako vidite budućnost knjige u odnosu na moderne tehnologije? Da li internet pomaže ili odmaže pisanoj riječi?

BLEJDS: S obzirom na to da pišem poeziju više od 30 godina, "družio" sam se i sa olovkom, i sa pisaćom mašinom, i sa kompjuterom. Internet može samo da pomogne širenju pisane riječi. Nije bitno da li je knjiga štampana ili u elektronskom izdanju – bitno je da njen sadržaj nađe svoj put do čitaoca. Sa internetom imate mogućnost beskonačnog dijeljenja i razmjene informacija, sa ljudima u svim krajevima svijeta gdje postoji internet konekcija. Knjiga je fantastičan poklon, i zbog toga mislim da će uvijek biti štampanih knjiga. Lijepo ih je pokloniti, dobiti, mirisati, osjetiti papir pod prstima dok čitate pjesmu.

Bilježnice

Na svojim brojnim putovanjima "uzrokovanih" poezijom i događajima vezanim za nju, Džo Blejds bilježi momente koji na njega ostave poseban utisak.

- U njima se nađe stvarno svašta – od pjesme do toalet-papira i različitih flajera. Te bilježnice su moj glavni izvor inspiracije i služe kao neki "produžetak" moje memorije - kaže Blejds.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.