Čudesno blago porodice Ceković

Čudesno blago porodice Ceković 22.06.2013 18:13 | palelive.com

Cekovića kuća u Palama izgrađena je 1915. godine i predstavlja jednu od najočuvanijih i najljepših kuća na ovim prostorima sa početka XX vijeka.

Gradnja ove prelijepe kuće počela je 1902. godine i trajala je 13 godina. Kuća je 2. septembra 2004. godine proglašena nacionalnim spomenikom BiH. Rekonstruisana je 2007. godine i u njoj se danas nalazi Galerija likovne kolonije Pale. Kuća se nalazi na jugozapadnom dijelu Pala u Romanijskoj ulici.

Istorija porodice Ceković

Sredinom XIX vijeka Petar (Mije) Ceković se iz Bijelog Polja preselio u Sarajevo. Živio je kao podstanar kod dobrostojeće udovice Jovanke Hadžimarković (rođene Crnčević), koja je stanovala u sjevernom kraju čaršije, u Kraljevića sokaku. Jovanka je, po tadašnjem običajnom pravu, kao udovica, naslijedila trećinu imovine pokojnog muža i kupila kuću u Patkama. Poslije izvjesnog vremena, Petar i Jovanka su sklopili brak. U braku su imali petoro djece, dva sina i tri kćerke. Petar Ceković se bavio kolonijalnom trgovinom i kao trgovac često putovao do Carigrada, Rumelije, Dubrovnika, Beča, Splita, Trsta, Lajpciga...

Drugi Petrov i Jovankin sin, Risto, rođen je 1865. godine. Poput oca, i on se uspješno bavio trgovinom, trgujući robom sa istoka i sa zapada. U blizini stare pravoslavne crkve zakupio je magazu (skalište) i dućan. S obzirom na to da je posao počeo napredovati, Petar je 1901. godine kupio kuću od Stjepe Srškića na Varoši (danas ulica Mula Mustafe Bašeskije br. 49). U ovoj kući je, prema istraživanjima primarne izvorne građe dr Ibrahima Tepića, 19. oktobra 1858. godine otvorena Djevojačka škola Stake Skenderove. Godine 1902. Risto Ceković se oženio Vasilijom Đokić iz Mostara, koja je poticala iz ugledne građanske porodice. Risto se bavio trgovinom.

U Palama su između 1902. i 1915. godine sagradili kuću koja im je služila kao ljetnikovac. Godine 1915. Risto je umro, tako da je tridesettrogodišnja Vasilija preuzela svu brigu o djeci. Od šestoro djece Riste i Vasilije, samo dvoje je dočekalo kraj Drugog svjetskog rata - Petar, po zanimanju trgovac, i Milojka, stručna učiteljica. Ni Petar ni Milojka nisu imali djece. Milojka Ceković je u periodu od 1984. godine pa do kraja svog života (1995. godine) Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu poklonila 80 predmeta iz ostavštine svoje porodice. Predmeti su raspoređeni u zbirke: ženska građanska nošnja, muška i dječija nošnja, nakit i tekstilno pokućstvo (Bajić, 2003). Neposredno prije početka rata u BiH 1992-1995. godine, Milojka je testamentom porodični ljetnikovac u Palama, zajedno sa svim namještajem, ostavila Mitropoliji dabrobosanskoj.

Kuća

Kuća porodice Ceković u Palama građena je kao jednospratnica sa potkrovljem. Postavljena je na terenu sa izrazitim nagibom, te se na jugoistočnoj strani objekta nalaze gospodarski prostori u prizemlju. Poseban akcenat kući daje veranda u drvetu (trijem na stubovima), izvedena dužinom jugoistočne fasade. Objekat ima osnovu u obliku pravilnog pravougaonika, dimenzija 20 puta 11 metara, odnosno 20 puta 13 metara, uključujući drvenu verandu. Prizemlje objekta je masivno i građeno od kamena. Spratna konstrukcija je izvedena u bondruk sistemu, sa ćerpičem kao ispunom. Za izradu verande, glavnog i pomoćnog ulaznog trijema, stepeništa, međuspratne i krovne konstrukcije,  korišćeno je drvo. Međuspratnu i stropnu konstrukciju kuće čine drvene grede koje nose drveni pod sprata, dok je konstrukcija sa donje strane malterisana. Za pokrov dvovodnog krova korišćeni su crijep i lim.

Glavna ulazna fasada je okrenuta prema jugozapadu. Drvena lučna konstrukcija, oslonjena na četiri drvena stuba, natkriva ulazni trijem u kuću. Pod trijema je odignut za visinu od 12 stepenika od nivoa terena. Bočni ulaz u kuću, na sjeveroistočnoj fasadi, takođe je natkriven. Jednostrešna drvena konstrukcija, oslonjena na pet stubova, natkriva trijem. Pod trijema je za pet stepenika odignut od nivoa terena. Fasade objekta su malterisane i bijelo bojene. Svi prozorski otvori su jednakih dimenzija, pravougaoni dvokrilni prozori sa podjelom prozorskog krila na tri polja. Prozorski okviri, bez ikakvih profilacija i dekoracija, bojeni su svijetlozelenom bojom koja je tokom vremena izblijedjela. Samo prozori u potkrovnim prostorijama, smješteni na zabatnim zidovima, imaju profilirane prozorske okvire. U dispoziciji kuće se ogleda potpuna simetričnost po podužnoj osi. Glavni ulaz vodi u veliku prostoriju koja nije povezana sa ostatkom kuće, a nema ni izlaz na verandu. Preko sporednog ulaza se pristupa u dugi uski hodnik. S obje strane hodnika su smještene sobe, po tri na svakoj strani. Izlaz na verandu na jugoistočnoj fasadi je moguć samo iz hodnika, koji je postavljen u obliku slova "L". Sanitarni čvor je smješten na sjeverozapadnoj fasadi, odmah uz ulaz u kuću. Kupatilo i WC su razdvojeni, a ulaz u WC je moguć i direktno sa trijema. U dijelu hodnika iz kojeg se izlazi na verandu smješteno jednakokrako strmo stepenište koje vodi u potkrovlje. Na bočnim stranama kuće, u potkrovlju, nalaze se sobe.

Najraskošnija fasada

Najraskošnija fasada kuće je jugoistočna fasada, okrenuta prema centru grada. Čitavom dužinom jugoistočne fasade je izvedena drvena veranda oslonjena na osam drvenih stubova sa kamenim bazama. Veranda se oslanja direktno na stubove "rukama", a ne preko "sedla". Na sredini fasade, između četvrtog i petog stuba, drvene grede međuspratne konstrukcije su prepuštene za jedan metar, tvoreći na taj način natkrivenu istaku. Fasadu karakteriše izrazita simetrija i igra drvenih pregrada na verandi. U toj igri se niska ograda sa stubićima smjenjuje sa poljima drvenih pregrada koje su urađene kao mušepci.

 



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica