Odigrana predstava “Frenki i Džoni”: Rušenje prepreka do ljubavi

Milanka Mitrić
Odigrana predstava “Frenki i Džoni”: Rušenje prepreka do ljubavi

Banjaluka - Prevazilaženje straha od života, bježanje od osjećanja, poricanje postojanja emocija, odbacivanje sopstvenih okova i štitova, da bi se došlo do ljubavi, jesu okosnice predstave “Frenki i Džoni”, koja je odigrana na velikoj sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske.

Glumci Sloboda Mićalović i Igor Đorđević su kroz svoje likove Frenki i Džoni uspjeli da prikažu boljke današnjeg čovjeka. To su boljke čovjeka koji bježi od ljubavi, čak i kada je pronađe. To su svi oni tanani strahovi, nagomilani u ljudima, koji kulminiraju svakodnevno, stvarajući svijet prepun prestrašenih ljudi, koji bježe od ljubavi, jer ne žele da budu povrijeđeni. Glavno pitanje svega pokreće emisija na radiju - šta je za vas ljubav?

Glumica Sloboda Mićalović rekla je da je rad na ovoj predstavi, u stvari, bio vođen željom da na sceni prikažu nešto što je u današnje vrijeme aktuelno i postojeće.

- Uzeli smo da radimo ovaj tekst zato što smo primetili da naša generacija, a i mlađe generacije imaju, pre svega, vrlo očigledan strah od  vezivanja, strah od pripadanja, strah da se jednom čoveku ili ženi zakunete na večnu ljubav. Tu je i propast porodice - sve to vuče jedno drugo. Prvo smo tražili neki domaći tekst, koji nismo uspeli da pronađemo. Igorova supruga, koja je takođe glumica, pronašla je ovaj tekst i mi smo shvatili da je to ono o čemu želimo da pričamo. To su strahovi koji nas možda muče u životu, da li treba i koliko treba davati. To su te čuvene igre u vezi i ta čuvena kalkulisanja. U suštini, kada je emocija prisutna, vi to jako teško kontrolišete i tu se onda javlja strah, koji kad ga prepozna čovek, samim tim sebe onesposobi da doživi ljubav, da bude s nekim, da podeli život s nekim, objasnila je Mićalovićeva.

Sam završetak predstave ostavlja publici mjesto za nagađanje. Možda tih dvoje ljudi, koji lagano izlaze iz svoje ljušture straha, na kraju i ostanu zajedno, iskoristivši vrijeme života koje im je dato, a možda i ne. Sve opcije ostaju otvorene.

- Mi smo čak i ovde ostavili sve otvoreno. Niko ovde ne priča da smo se pronašli, da ćemo ostati zauvek zajedno. Nismo uradili kao neki “hepiend”, kao idealna ljubav, nego, naprotiv, puno smo toga različitog videli kod oboje. Imaju predispozicije da budu zajedno, ali, ostavili smo mogućnost da ipak pruže šansu sebi, pre svega da možda budu srećni - pojasnila Mićalovićeva.

Osvrćući se na postojeći film, istog naziva, koji je nastao prema pozorišnom tekstu, Mićalovićeva je rekla da im film, u stvari, nije bio od pomoći prilikom pripremanja uloga za predstavu.

  • Ništa nam nije bilo od pomoći. Vrlo interesantno je da je prvo nastao ovaj tekst, pa naša predstava. Tekst nije izvučen iz filma. To je na Brodveju rađeno, tako da smo se mi toga dokopali. U filmu postoji protok vremena, njihovo upoznavanje i funkcionisanje. Ovde smo mi osuđeni na jedan problem, u četiri zida, u toku jedne noći. Okolnosti su drugačije, pa nismo baš mogli da se oslonimo na film - kazala je Mićalovićeva.

O predstavi

Ova predstava je premijerno izvedena u Narodnom pozorištu u Beogradu 15. aprila 2016. godine na sceni “Raša Plaović”. Tekst predstave je napisao Terens Mekneli, preveo Stefan Sablić, a režirala Tea Puharić. Dramaturg je Jelena Paligorić, scenograf i kostimograf Vanja Popović. Producent predstave je Boris Mišković. Predstava je nastala saradnjom Narodnog pozorišta iz Beograda i Narodnog pozorišta iz Sombora.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana