Glumac Aleksandar Ristanović: Umjetnost nastaje od nemira koji osjećamo i težnje da pronađemo mir

Aleksandra Madžar
Glumac Aleksandar Ristanović: Umjetnost nastaje od nemira koji osjećamo i težnje da pronađemo mir

Banjaluka - Rad na predstavi „Mlijeko“ što se profesije tiče, dao mi je smernicu ka „trenutku“ na sceni. Osvestio sam tu prisutnost u igri. „Sada“ je jedino što zapravo postoji.

 Tako je i u životu. Dokle god budemo živeli u prošlosti ili se preterano bavili onim što nas tek očekuje, život će prolaziti mimo nas i bićemo samo posmatrači, a ne učesnici.

Podijelio je svoje misli za „Glas Srpske“ glumac  Aleksandar Ristanović, koji se sa ekipom ovog komada u režiji Slobodana Perišića prije nekoliko dana vratio iz Moskve sa značajnog festivala „Zlatni vitez“ na kojem je predstava osvojila Srebrni „Vitez“, a Ristanović za ulogu Lefterisa, „zlatnu diplomu“.

Da je Srebrni „Vitez“ za predstavu „Mlijeko“ od velikog značaja, kako za ekipu predstave, tako i za Banjalučko studentsko pozorište, pa i za cijelu Banjaluku nešto je o čemu su ovih dana pisali mediji, a to je potvrdio i Ristanović.

- I samo učestvovanje na festivalu kakav je „Zlatni vitez“ u Moskvi je veliki uspeh, jer je bila stroga selekcija i velika konkurencija. Osvojiti „srebro“ na ovom festivalu je samo potvrda temeljnog rada, pre svega reditelja Slobodana Perišića koji nas je zarazio idejom i energijom, i naravno ostatka ekipe koju čine Jelena Trepetova Kostić, Smiljana Marinković i Bojan Kolopić. Ekipu čine još i Marko Zoranović, Đorđe Radusin, Srđan Marinković, Vid Miletić i svi oni su takođe zaslužni za uspeh u Moskvi - kazao je Ristanović ističući da mu je „zlatna diploma“ i lično potvrda da je na pravi način pristupio ulozi i predstavi uz veliku pomoć kolega.

Čini se da je o „Mlijeku“, Aleksandrovoj genijalnosti u ovoj ulozi, do sada sve već rečeno, jer je o ovom komadu mnogo pisalo, upravo zahvaljujući                                                                                                    njegovom kvalitetu i glumačkoj igri                                       koju su publika, ali i stručni ljudi iz svijeta kulture prepoznavali, ali to je definitivno komad koji će vas, koliko god ga puta gledali, natjerati da iznova razmišljate o ljudima, njihovim manama i vrlinama, zbog kojih se sve          dobre i loše stvari dešavaju. Neki kažu da umjetnost ne može biti drugačija nego angažovana, a                                                                                                                                                    međutim, Ristanović smatra da se samo pitanje postavlja da li umjetnost išta mijenja ili je samo ogledalo onog trenutka u kojem živimo.

- Mislim da umetnost nastaje od onog nemira koji osećamo i te težnje da pronađemo mir. U toj razlici je stvaralaštvo i ono može biti samo poziv drugima. A da menjamo možemo samo sami sebe. A druge... jedino sopstvenim primerom. Možda  - naglasio je Aleksandar.

Na pitanje kako on, kao glumac koji je na početku karijere osjeća i vidi stanje u kulturi u Republici Srpskoj, odgovara da je „Stanje u kulturi“ postala fraza.

- Fale pare, to je valjda stanje u ekonomiji... Dokle god ljudi budu svakodnevno brinuli o egzistencijalnim pitanjima, dokle god budu sklapali kraj s krajem, neće moći da osete potrebu za konzumiranjem umetnosti. To ne znači da umetnosti neće biti i da onih koji odlaze u galerije, pozorišta, koncerte nema. Samo je to mali broj ljudi. I to je tako. Mislim da su umetnici kod nas i u okruženju živi dokaz da je bavljenje umetnošću „dijagnoza“, potreba bez koje se ne može - objašnjava Ristanović.

 Treba, kako kaže, da se umjetnici međusobno više pomažu, da postoji više komunikacije između institucija.

- Onda nas možda i ozbiljnije shvate oni koji mogu da izdvoje veće finansije za kulturu. Pogotovo što Banjaluka pretenduje na mesto prestonice kulture - dodaje Ristanović.

Osim novca, nedostaje i pozorišne kritike.

  • I to one argumentovane, od strane ljudi koji su kvalifikovani. E sad, ili nemamo takvih ljudi ili se oni iz nekog razloga ne oglašavaju. Dokle god ne bude bilo kritičara koji će iza svoje kritike stati i braniti je, makar po cenu da se nekome i zameri, nećemo napredovati. A možemo napredovati - zaključio je Ristanović.

Serija „Meso“

U domaćoj seriji „Meso“ po scenariju Nikole Pejakovića i u režiji Saše Hajdukovića Aleksandar Ristanović ima malu ulogu, ali ono što je na njega ostavilo najjači utisak je  atmosfera na snimanju.

- To je bilo jedno divno iskustvo. Energija na setu je bila odlična, ozbiljno se radilo i produkt toga je vidljiv. Mislim da je „Meso“ upravo primer svima da se samo uz jak motiv, dobru saradnju i profesionalnost može postići dobar rezultat. „Meso“ je slika trenutka u kome živimo. Tu sliku društva, umetnost (filmska u ovom slučaju) nam može dočarati. Sa tom se slikom ne moramo miriti, možemo je i menjati, makar ono što je do nas da bi nam bilo bolje, da bi sutra onima koji posle nas dolaze ostavili bolji svet - istakao je Ristanović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana