Danica Maksimović, srpska srpska glumica za Glas Srpske: Pozorište je život u tri dimenzije

Ratomir Mijanović
Danica Maksimović, srpska srpska glumica za Glas Srpske: Pozorište je život u tri dimenzije

Trebinje - Publika voli glumce koji znaju da improvizuju i komičare, ali nisu uspešni svi u tome. Za to je potrebna osnova jer se mora dobro savladati ono što je dogovoreno, a onda u okviru svoje uloge može se raditi šta hoćete.

Kad ste sigurni 100 odsto u ono šta radite, tek tada možete da improvizujete, jer improvizacija nije nešto što spremate, već se to desi u trenutku.

 

Podijelila je svoje misli za "Glas Srpske", poznata srpska glumica Danica Maksimović koja je ovih dana bila u posjeti Trebinju.

Ljude sa juga opisala je kao lijepe i nasmijane, a prisjetila se i snimanja popularne serije Zdravka Šotre "Ranjeni orao" u Trebinju.

- Ovdje sam snimila jednu od svojih najljepših uloga u životu. Za vrijeme snimanja ove serije dugo sam boravila u  Trebinju. Tada sam i upoznala ljude i osjetila njihovu toplinu, koju na svojstven način ispoljava i rijeka Trebišnjica - kazala je ona.

Niš ima "Daninu kapiju", koja je tako nazvana po mjestu gdje je ona fotografisana za naslovnu stranu novina, a Trebinje ima Anđelkinu kapiju iako bi, dodaje Danica,  možda mogla da bude i "tetka Savetina", jer ju je ona primila u svoju kuću.

- Volim kapije i fotografišem ih svuda gde idem. Jednostavno, obožavam ih i mnogo mi znače jer me inspiriše da saznam šta može da bude iza nje - pojašnjava Danica.

Igrala je u velikom broju ostvarenja i poznata je kao Deni, Lepa Dana, a drug na Akademiji, priča glumica, zvao ju je  Dančo zato što je direktna, otresita i što se ponašala kao muško u muškom društvu.

- Prijali su mi ljudi koji kapiraju da sam veliki fajter, jer se od malih nogu borim kroz život. Moja porodica je radnička i meni nikad nije "padalo sa neba" i sve što je ona uradila, uradila je sama bez pokrića -  kaže Danica.

Puna energije, koju ne krije i koju svi primjećuju, Danica ističe da ju je naslijedila od svojih roditelja za koje naglašava du su bili vrijedni ljudi - časnog porijekla i življenja.

Ljubav prema glumi zavoljela je vrlo rano - još kao dijete. Recitovala je pjesme u osnovnoj školi i upravo jedna pjesma iz tog perioda, kako priznaje, odredila joj je život.

Sa sedam godina stala je na scenu sa lutkom i od tada je bila u recitatorskim sekcijama, folkloru, igrala rukomet i gimnastiku. Za ovaj posao treba forma, jer gluma je, naglašava Danica, trčanje. Akademiju je upisala iz trećeg pokušaja, nijednog puta joj nije falilo energije. Direktna i otresita bila je i tog trećeg puta: "ne dolazi u obzir da me ne primite, jer nemam godine za bacanje" - rekla je to u lice cijeloj katedri, koja je ostala u šoku. Akademiju je upisala. Paralelno je studirala i prava, jer njeni roditelji nisu bili za Akademiju i nisu ni znali da ona to želi da studira. Njima je na uvid nosila indeks pravnog fakulteta, a sa Tanjom Bošković se družila i spremala za prijemni ispit na Akademiji.

- Lijepo je što smo kao klasa nastupali uz velike glumce kao što su Ljuba Tadić, Petar Banićević, Petar Kralj u seriji "Bio jednom jedan car" u kojoj su oni bili govornici i pričali bajke o istoriji, velikanima, a mi sa Akademije smo sedali na kockama i slušali velikane - prisjetila se ona.

Tada su je roditelji vidjeli na televiziji i nisu vjerovali kada je ona sve to stigla - i pravo i akademiju.

- Govorili su da možemo biti srećni što odrastamo pored takvih glumaca i moje uvo je bilo samo na njih usmereno i ja sam upijala. Od tada vidim koliko je govor čistog književnog jezika na sceni bitan da možete da "odete’ na bilo koji dijalekat - kaže Danica.

Nakon toga otišla je u Šamac, gdje je dobila nagradu za dikciju. Razlika između dasaka koje život znače i platna je na strani "dasaka".

Na daskama je mnogo teže, ali su svakom glumcu, priznaje nam Danica, mnogo draže od platna.

- Tu ste u tri dimenzije i tu nema laži i prevare. Ako treba biti suza ili smeha onda ih mora biti. To sve mora biti pokriveno i emocijama, a ako nije tako to sve vidi publika -  ističe ona.

Prve korake na platnu imala je u filmu Stoleta Jankovića "Tren" sa Batom Živojinovićem, gdje je glumila  gluvonijemu bulu. A i da je morala da izgovori neku rečenicu, po njenom priznanju, ne bi mogla, jer se tresla od veličine s kojom je glumila.

A zatim slijede uspješne role u "Kraljevskom vozu", "Berlin kaput", "Bila jednom jedna ljubav", "Tesnoj koži", "Hasanaginici", "Idi mi, dođi mi", "Debeli i mršavi". "Zona Zamfirova", "Badnje veče 1943", "Ono kao ljubav"…Iza sebe ima 40 godina karijere, u penziji je i zadovoljna je onim što je postigla.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana