Čehov - neprevaziđeni majstor kratke priče

Priredila: Aleksandra Glišić
Čehov - neprevaziđeni majstor kratke priče

Banjaluka - U bogatoj riznici ruske i svjetske književnosti značajna uloga pripada majstoru kratke priče, ali i dramskih zapleta, Antonu Pavloviču Čehovu.

Rođen 29. januara 1860. u Taganrogu, umro 15. jula 1904. u Badenvajleru u Njemačkoj, ostavio je vrijednu književnu zaostavštinu, sa djelima koja ni danas ne gube na aktuelnosti.

Kao dramski pisac okarakterisan je kao nenadmašan znalac stvaranja atmosfere i dijaloga, a njegove drame i danas su na repertoarima svjetskih pozorišta.

Prve priče je objavio da bi mogao da se izdržava u toku studija medicine. U književnosti se pojavio kratkim humoreskama, sažetog izraza i karakterizacije, zatim je prešao na novele i pripovijetke, gdje se njegov tužni humor postepeno pretvorio u rezignaciju i očaj.

Istu tematiku obrađivao je i u dramama, u kojima nema ni tradicionalnog zapleta ni raspleta, kao ni pravih junaka ili jakih strasti, nego je u njima lirskim elementima naglašena sugestija atmosfere u kojoj se odvija život njegovih junaka. Smatra se, uz Mopasana, najvećim novelistom evropskog realizma, dok je svojim dramama izvršio, a i danas vrši, jak uticaj na evropsko pozorište.

Najpoznatija djela su mu drame "Galeb", "Ujka Vanja", "Tri sestre", "Višnjik" i zbirke priča "Melpomenine bajke", "Šarene priče" i "U pomračini".

Svoju posljednju priču "Zaručena" objavio je 1903, kada je izdato i njegovo drugo izdanje sabranih djela u 16 tomova. Iste godine cenzori su zabranili izvođenje Čehovljevih drama u niskobudžetnim pozorištima za radničku klasu.

Nakon toga, piščevo zdravlje se pogoršalo. Početkom juna 1904. Čehov je otputovao sa suprugom Olgom Kniper na liječenje u Njemačku, gdje je 15. jula umro u Badenvajleru, a sahranjen je 22. jula na groblju Novodevičje u Moskvi.

Začetnik psihološkog realizma

Antona P. Čehova nazivaju začetnikom psihološkog realizma. U njegovim dramama ne postoji tipičan dramski sukob već sve što se događa u drami proizlazi iz psiholoških stanja, osjećanja i unutrašnjih sukoba likova. Čehov u svojim dramama takođe insistira na protoku vremena, koji je jedan od mehanizama zbivanja u kojem se događaju promjene. U njegovim dramama su vrlo detaljno ispisane didaskalije i opisana mjesta radnje, što doprinosi opštem razumijevanju likova i njihovih psiholoških stanja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana