Priče koje su svi čuli, vidjeli ili popili upisane u knjigu “Mrlje na šanku” Gorana Dakića

Kazao je ovo kolumnista, novinar i pisac Goran Dakić prilikom predstavljanja svoje nove knjige “Mrlje na šanku” u kultnoj banjalučkoj kafani “Krajišnik”.

Pored autora, na promociji su govorili i recenzenti knjige Darko Momić i Branislav Predojević, te Boris Maksimović, vlasnik izdavačke kuće “Imprimatur” koja je objavila knjigu.

Početak zapisivanja kafanskih priča, kako je rekao Dakić, veže se za period završetka gimnazije.

- Inicijalni povod, i moja potreba za zapisivanjem ovih priča desila se netom nakon što sam završio gimnaziju i upisao fakultet, te počeo da se družim sa svojim gimnazijskim profesorima. Ta sjedenja i te duhovite priče i razmišljanja o nekim stvarima koje su na margini svakodnevnog života, ali se svakako bave nekim suštinama, su meni bili glavni okidač da počnem da zapisujem te priče - kazao je Dakić.

Darko Momić smatra da je Dakić zaslužio da mu se dođe na promociju knjige još mnogo ranije.

- Dakić je zaslužio da svi mi njemu dođemo na ovu promociju. To je zaslužio “Daljem”, “Petodinarkama” i na kraju “Mrljama na šanku”. Ko nije pročitao “Dalj” i “Petodinarke” pogriješio je, ko ne pročita “Mrlje na šanku” pogriješiće još više - rekao je Momić. 

Momić se kratko osvrnuo i na prethodna Dakićeva djela.

- Kad vidite Dakića, kao nekoga ko se grohotom smije i galami, i onda kad pročitate “Dalj” koji je prepun emocija, “Petodinarke” koje su i meni suze na oči natjerale, jednostavno ne možete da vjerujete da je Dakić to pisao. Međutim, Dakić je čovjek koji sve svoje emocije trpa u knjige. Nije u “Mrljama” bilo puno toga, ali je bilo svega ostaloga - kazao je Momić te dodao da su “Mrlje na šanku” zbirka priča u kojima se svako od nas može zadesiti, ili se zadesio, ili će se pronaći nekada, i zato to treba da bude kafanska lektira.

Branislav Predojević se prisjetio početka priče o ovim zapisima, kada je radio kao urednik kulturne rubrike u dnevnom listu “Pres”.

- Ja sam prije tri ili četiri godine Goranu, pod dobrim dejstvom piva, obećao dvije stvari - da ću mu objavljivati kolumne i da ću mu jednog dana biti recenzent knjige, računajući da se ni jedno ni drugo neće desiti, samo da ga se riješim. Ali, evo, na radost svih nas, desilo se ovo prvo, a i ovo drugo - rekao je šaljivo Predojević.

Dakićeva uloga je, kako je rekao Predojević, bila samo da zabilježi sve ove priče koje smo svi nekada doživjeli.

- Goranove priče nisu samo Goranove priče. To su priče koje smo svi mi čuli, vidjeli, osjetili ili popili. To su priče koje se osjećaju stomakom, ne glavom, ne intelektom. To su priče kao i mrlje na ovom šanku, ne mogu se oprati nikad, i uvijek će se prepričavati. Dakićeva uloga je bila da ih zabilježi - kazao je Predojević. 

Riječ izdavača

Boris Maksimović istakao je da izdavačka kuća “Imprimatur” i postoji zbog ljudi koji su kao Dakić.

- Posebno mi je drago što ćemo početkom sljedeće godine izdati reizdanje Dakićevog romana “Petodinarke” koji je, po meni, iskreno, jedno malo remek-djelo novije srpske književnosti - rekao je Maksimović, te dodao da se knjige mogu kupiti u svim knjižarama “Kultura” i velikoj većini poslovnica “Pošta Republike Srpske”.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.