Danas i ovdje: Konačno po ustavu?

Glas Srpske 10.09.2007 00:00

Piše Branko DOKIĆ

PROŠLU sedmicu su obilježile aktivnosti visokog predstavnika Miroslava Lajčaka i dvodnevno zasjedanje Parlamentarne skupštine BiH. Dvodnevno zasjedanje Predstavničkog doma će ostati upamćeno po tome što je prvog dana ratifikovalo Sporazum o centralnoevropskoj zoni slobodne trgovine (CEFTA), a već sutradan ga prekršilo usvajanjem Zakona o primjeni CEFTA. Uzalud je sekretar Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa upozoravao da se zakonom ne može mijenjati međunarodni sporazum. Uzalud upozoravanja poslanika SNSD-a i PDP-a da će to biti velika šteta za međunarodni imidž BiH. Motivi za donošenje ovog zakona još su nerazumljiviji kada se zna da su svi poslanici, dan prije, glasali za prijedlog da Savjet ministara, najkasnije za 60 dana, usvoji zaštitne mjere domaćih proizvođača što je u skladu sa Sporazumom o CEFTA. Te mjere mogu da budu sveobuhvatnije od onih koje predviđa zakon i njima se ne krši Sporazum. Dakle, niko nije bio protiv zaštitnih mjera. To što je parlamentarna većina prekršila Sporazum za manje od 24 časa od kada ga je usvojila najbolje govori o političkoj svijesti većine u BiH. Parcijalni i lični interesi i životna filozofija izražena metaforom "Do podne mi se čini da mogu, a poslije podne da ne mogu" u BiH, nažalost, jači su od međunarodnih standarda. Početkom sedmice visoki predstavnik je ubijedio većinu političkih lidera u BiH da prihvate njegov prijedlog modela reforme policije kao dobru osnovu za nastavak pregovora. To ne bi bilo neobično da oni, samo koji dan prije, nisu odbili taj prijedlog kao potpuno neprihvatljiv. Ne ulazeći u to šta im je i kako im je tada rekao, njegove poruke na proširenom zajedničkom zasjedanju oba doma Parlamentarne skupštine BiH su bile uglavnom jasne, izrečene veoma autoritativno i mogle bi da znače novi početak. On je najvišim političkim zvaničnicima BiH jasno dao do znanja da je izolacija ili integracija njihov izbor. Gospodin Lajčak, nudeći integraciju predlaže podvlačenje linije "poslije grozne prošle godine" i nudi novi početak. Volio bih da visoki predstavnik podvlačenje crte i novi početak vidi u sljedećem dijelu njegovog govora: "Izmjene Ustava mogu se činiti jedino u skladu sa postupkom predviđenim Ustavom. U junu ove godine, međunarodna zajednica je ponovila svoju apsolutnu privrženost poslijeratnom mirovnom sporazumu i stavila jasno do znanja da neće tolerisati nikakve pokušaje podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma". Većina građana sa kojima sam komentarisao Lajčakovo izlaganje upravo su ukazali na te njegove stavove. Nisu skrivali jedno veliko olakšanje, ističući kako su uvjereni da iza tih stavova čvrsto stoji i zvanični Brisel. To za njih znači kraj promjenama Ustava kroz razne reforme, "Buldožer komisije", pritiske, pa i ucjene. A jedan dobroupućeni građanin je prokomentarisao: - Ako Lajčak preokrene dosadašnju praksu i "nametne" praksu poštivanja Ustava, biće to novi početak i za BiH i za visokog predstavnika. Lajčakov uspjeh zavisi isključivo od njegovog odnosa prema Ustavu. Prvi, i vjerovatno najveći, ispit njegove odlučnosti i apsolutne privrženosti Ustavu je reforma policije. Volio bih da griješim, ali već su tu uočene pukotine. Naime, tumačeći tri principa Evropske komisije on kaže da će "sva policijska tijela u budućnosti biti pravno definisana kao organizacije države BiH". A dobro on zna da to nije tako i da je po Ustavu policija entitetska organizacija. Gospodin Lajčak se pozvao i na Sporazum iz oktobra 2005. godine po kome će tri principa Evropske komisije biti ugrađena u skladu sa Ustavom BiH i ustavima entiteta. U srećnijim zemljama, ili zemljama bez visokog predstavnika, ovakva uslovljavanja bi bila apsurdna, jer se podrazumijeva da sve reforme moraju da budu u skladu sa ustavom. Svoj zahtjev da policija Srpske bude organizacija Republike Srpske, njeni politički lideri upravo baziraju na Ustavu. Ustav im daje za pravo da od toga i ne odustaju. Dobra volja za kompromis, na šta poziva Lajčak, ne podrazumijeva kršenje Ustava. Nadu ostavlja Lajčakova poruka da "poslije usvajanja novog Ustava svaka oblast će morati biti usklađena sa novim odredbama, uključujući i reformu policije". Ovo, drugim riječima, znači da Policija Republike Srpske, do novog Ustava, može da bude samo organizacija Srpske. Nadu ostavlja i Lajčakovo objelodanjenje da je iznenađen da mu zamjere zato što se poziva na Ustav jasno ukazujući prstom na Harisa Silajdžića i druge krivce za sve dosadašnje propale pokušaje reforme policije, koje nisu bile u skladu sa Ustavom. Na pitanju čija će organizacija biti Policija Srpske odlučuje se mogući novi početak i BiH i visokog predstavnika. Ako ostane organ Srpske, novi početak je moguć. Ako tako ne bude, novog početka neće biti do daljeg. Oni koji su i do sada tražili vanustavna rješenja biće, ko zna koji put, ohrabreni i nastaviće još žešće. Visoki predstavnik će upasti u sivilo nekih svojih prethodnika i preostaće mu da u ime "nekih viših interesa" koristi velika ovlašćenja. Znači, sve po starom. Do Srpske nije. Ona je za primjenu Ustava. Da je to tako najbolje potvrđuje izjava Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH, da su prijeteće poruke Brisela (Lajčakov govor) vrlo jasne i da najmanje odgovaraju Hrvatima i Bošnjacima. Ako gospodin Lajčak iskoristi svoja visoka ovlašćenja i "nametne" praksu poštovanja Ustava i Dejtonskog sporazuma podvući će liniju i svojim mandatom će obilježiti novi početak za BiH. Moći će to ako počne odmah, od reforme policije. Biće to za dobrobit svih građana BiH i za onih 70 odsto mladih koji, kako on kaže, žele da napuste BiH. Konačno, po Ustavu, čekamo k'o ozeblo sunce...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.