Slobodan Šijan dobitnik nagrade "Stari opasni mačak"
Glas Srpske
Slobodan Šijan dobitnik nagrade "Stari opasni mačak"
Moji filmovi, inače, nisu žanrovski, ali ideje sam nalazio u žanrovskim filmovima. To sam gutao, objasnio je Šijan
SLOVENAČKI "Grosmanov festival", koji se održava u gradiću Ljutomer, promoviše kultne, žanrovske i rijetke filmove, a Slobodanu Šijanu, kao ovogodišnjem dobitniku priznanja "Stari opasni mačak", posvećen je program Retrospektive koji uključuje njegova najpoznatija djela: "Ko to tamo peva" i "Maratonci trče počasni krug" . Na projekciji u otvorenom bioskopu "Oaza" svih 150 stolica je bilo popunjeno, a film je na nogama pratilo još oko 40 ljudi. Kopija na 35-milimetarskoj traci upadljivo je bila kvalitetnija od onih koje se koriste u Srbiji, bez oštećenja i sa veoma živim bojama. Kako je Šijan rekao Beti, nastala je na zahtjev slovenačkog uvoznika, a skinuta je vjerovatno sa originala ili kopije originala. Organizatori Grosmanovog festivala su odlučili da Šijanu dodjele nagradu "Stari opasni mačak", smatrajući ga izuzetno zaslužnim za razvoj žanrovskog filma na prostorima nekadašnje Jugoslavije i uopšte za režisera koji je presudno uticao na kinematografiju Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
- Velika mi je čast što sam dobio ovu nagradu, tim prije što festival organizuju mladi ljudi - rekao je Šijan publici, zahvalivši joj na brojnosti i dodao da ako ovaj film, snimljen prije 27 godina njima nešto znači, za njega je to veliko priznanje i to znači da je sa njim ipak nešto uradio.
Šijan je Beti rekao da mu je posebno drago što boravi u Prlekiji, kraju Slovenije u kojem ranije nije bio, a koji ga sa svojim vinogradima podsjeća na Toskanu. Upitan kako gleda na činjenicu da je nagradu dobio od festivala koji promoviše žanrovske filmove, Šijan je rekao da je to vjerovatno zato što je u doba SFRJ stekao etiketu žanrovca, time što je javno hvalio američke žanrovske filmove, na koje su socrealistički kritičari gledali sa prezirom.
- Pri tome (ljepljenju etiketa) se zaboravljalo da imam vrlo širok ukus, a ja pripadam školi koja voli sve - izjavio je Šijan i dodao da je isticao filmove čija se vrijednost potcjenjivala. Prema njegovim riječima, takođe se previđalo da je žanrovski film već bio afirmisan sa pojavom crnog talasa u Francuskoj.
- Moji filmovi, inače, nisu žanrovski, ali ideje sam nalazio u žanrovskim filmovima. To sam gutao - objasnio je Šijan, istakavši da se, na primjer, ideje iz "Dr Divljaka i čovjeka od bronze" Džordža Pala mogu naći u kasnijem, vrlo hvaljenom filmu Stivena Spilberga "Otimači izgubljenog kovčega". On je rekao da su njegovi stavovi vjerovatno više imali odjeka u Hrvatskoj i Sloveniji nego u Srbiji, s obzirom na to da je u doba SFRJ sarađivao sa zagrebačkim filmskim časopisom "Film" i da je slovenačka štampa pratila njegove istupe. Šijan je ukazao da je zbog svog zalaganja za žanrovski film možda imao i štete jer su mu poslije "Davitelja protiv davitelja" (1982) bila zatvorena vrata, uz ocjenu da je s tom komedijom strave i užasa otišao predaleko.
