Danas i ovdje: Zaboravi, ako možeš

Glas Srpske

Piše Ljubiša JAVORAC

ODVAJANjE Kosova i Metohije od Srbije neće biti nimalo lak i jednostavan posao, ali mora da se uradi, poruke su koje se bez imalo stida i srama upućuju iz pojedinih zapadnoevropskih i američkih političkih i diplomatskih krugova. Da se ne šale, potvrđuju ogromne svote novca koji je u opticaju za privođenje tog posla kraju na način koji zadovoljava njihove materijalno-strateške i albanske teritorijalne - megalomanske ciljeve. Na to ukazuje i basnoslovna suma para otkrivena kod specijalnog izaslanika Ujedinjenih nacija za status Kosmeta Martija Ahtisarija, malo prije nego što će predložiti svojevrsnu nezavisnost južne srpske pokrajine. O porijeklu tog novca on ništa konkretno nije imao da kaže. Doduše, niko uticajan na tome nije ni insistirao. I da je to sve tako, može se zaključiti i na osnovu niza drugih primjera... Istovremeno, političari i diplomate iz pomenutih krugova su, zalazeći sve dublje u “sarajevsku političku čaršiju”, počeli otvoreno da se zalažu da se tri naroda i ostali u BiH stope u jednu naciju - bosansku (još niko od tih kvazireformatora nije progovorio šta bi se u tom slučaju desilo sa Hercegovinom u nazivu ove nemoguće države), kako bi, po svemu sudeći, dejtonskoj Republici Srpskoj bio izbijen najjači adut za eventualni, ali sasvim realan zahtjev za otcjepljenje poslije sve izvjesnijeg proglašenja nezavisnosti Kosmeta i sve jačih pritisaka da se bh. Ustav i policijske strukture reformišu na način koji vodi ka unitarizaciji BiH. Tako njemački ambasador u BiH Mihael Šmunk prošle sedmice mrtav-'ladan reče da bi kroz reformu Ustava BiH trebalo težiti stvaranju bosanske nacije (nije spominjao Hercegovce!), a lider SDA Sulejman Tihić, sve poskakujući od sreće što je čuo ono o čemu decenijama sanja, brže-bolje podsjeti da je to isto rekao i američki podsekretar za politička pitanja Nikolas Berns na obilježavanju desetogodišnjice od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Međutim, Šmunkove preporuke, Bernsove ambicije i Tihićeva sreća kriju i mnogo veću opasnost od izrečene. Kriju, ili zapravo više i ne kriju, i zle, potpuno nedemokratske namjere, po opisu mnogo bliže okupacionim i fašističkim idejama, poznatim narodima ove napaćene zemlje iz pretprošlog i prošlog vijeka. Pa zar su to reforme? Zar je to uslov da se, jednom, konačno završe pregovori i naprave dogovori o stvaranju efikasnijeg Ustava BiH i profesionalnije policije? Zar se tako udaraju temelji jedne evropske, demokratske države koja bi za račun učlanjenja u Evropsku uniju morala da natjera sve svoje građane da izbrišu pamćenje i iz rječnika izbace pojam kompromis?! Znači li to da bismo morali i započetu reformu školstva reformisati kako bismo djecu naučili da zaborave ko su im roditelji bili do Tihića i Šmunka? I da tu djecu, jednom, za sva vremena natjeramo da zapamte da su im roditelji kao i oni sami, od vremena Tihića i Šmunka - Bosanci? Znači li to da bismo morali da reformišemo i lik i djelo Hrvata, nobelovca Ive Andrića iz Travnika, koji je sve svoje knjige ispisao na srpskom jeziku, ili lik i djelo Bošnjaka - muslimana Meše Selimovića, rođenog u Tuzli, koji je takođe pisao i govorio srpski i isticao svoje srpske korijene? Znači li to da više ne smijemo da se sjećamo srpskog otpora austrougarskoj okupaciji BiH u kojem je učestvovao i o tome pisao Srbin Petar Kočić sa Zmijanja kod Banje Luke? Besmisleno je i postavljati ovakva pitanja, jer svako razuman i iole pametan zna da u posljednjem građanskom ratu mudžahedine u BiH nisu ni dovodili, niti im bh. državljanstva dodjeljivali Bosanci, među kojima bi po Tihiću i Šmunku trebalo da budu i Srbi i Hrvati i Bošnjaci i svi ostali, već je to bila politika lidera koji su predstavljali isključivo jedan od ta tri naroda. I kad glavni zamjenik visokog predstavnika u BiH Rafi Gregorijan tvrdi da u BiH neko pruža utočište jatacima “Al-Kaide” i kad tu tvrdnju islamski poglavar Mustafa Cerić pokušava da relativizuje i opovrgne, svakom je jasno da je to politika predstavnika i vođa isključivo jednog naroda u BiH. Treba li se pitati - zašto? Reforme su neophodne, ali to su, prije svega, promjene u glavama koje će nam pomoći da dođemo sebi i da se svojim poslom bavimo, a ne one koje bi nas natjerale da pobjegnemo od sebe samih, kako nam žele neke diplomate koje se petljaju u naše poslove dok svoje zanemaruju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Amber alert
Amber alert
Do mentaliteta je
Do mentaliteta je
Od Tita do Olbrajtove
Od Tita do Olbrajtove
Pravosuđe u leru
Pravosuđe u leru
Tapkanje u mjestu
Tapkanje u mjestu
Prevencija, šta je to?
Gluv, zbunjen, normalan
Gluv, zbunjen, normalan
Šamar domaćim radnicima
Šamar domaćim radnicima
Ko jamu kopa...
Ko jamu kopa...
Borba za opstanak
Borba za opstanak
Dosrbljavanje
Dosrbljavanje
Bježi, Fadile
Bježi, Fadile
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana