U metu: Neka nova Romanija

Glas Srpske 06.07.2007 00:00

Piše Dragiša ĆORSOVIĆ

LjUBITELjI fudbala u Palama sa zadovoljstvom su dočekali vijest iz Romanije da je održana Skupština i da su neki novi ljudi stigli u ovaj klub. Dugo je Romanija, čak i predugo tavorila u drugoligaškom društvu, boreći se sa nedaćama. Prijetio joj je u jednom momentu, prije dvije godine, i ispadanja iz drugoligaškog društva. Uspjela je, ipak, nekako sve prebroditi i u prošlom šampionatu bila važan faktor. Doduše nije se mogla nositi sa superiornom Sutjeskom iz Foče, ali nije ni tavorila na dnu. Bila je blizu vrha, a sada svi s pravom očekuju da krene i korak više, ka samom tronu. Nadamo se svi kojima je Romanija na srcu, a ima nas, da će se konačno vratiti tamo gdje joj je objektivno i mjesto, a to je u Prvu ligu Republike Srpske. Sigurno je da klub tako svijetle tradicije to i zaslužuje. Nadamo se da će ti novi ljudi učiniti prvi i najvažniji korak, a to je da oko kluba okupe one koji su godinama nosili njen dres. Nekako su oni proteklih godina bili daleko od Romanije. Nije ih bilo na stadionu, nisu se okupljali na utakmicama. Jednostavno, povukli su se i samo nijemo gledali šta se dešava sa, moramo to reći, njihovim klubom. Bilo je doduše, ali vrlo malo i onih koji su dizali svoj glas protiv propadanja kluba, stadiona... Govorili su, možda ponekad i pretjerivali u kritikama, ali sve je to bilo sa iskrenom namjerom da konačno Romanija krene naprijed. Svima njima sada treba širom otvoriti vrata kluba i dočekati ih sa dobrodošlicom. Mnogi od njih mogu pomoći savjetom, neko i nekim angažmanom u klubu... Svaka pomoć, pa bila ona i moralna, dobro je došla. Ne mora sve biti materijalizovano. Ne želeći da popujemo i predlažemo šta treba prvo uraditi, čini mi se da je svima jasno da se pod hitno mora renovirati travnati teren paljanskog stadiona. On izgleda katastrofalno, da ne kažemo i nešto gore (a čini se da nema teže konstatacije). Po njemu je postalo opasno i hodati, a kamoli trčati. Sa sjetom se sjećamo da je ta travnata podloga bila dugo vremena i najbolja u široj okolini Sarajeva. Otimali su se i Željezničar i Sarajevo da dođu i odigraju utakmicu na njemu. Jednostavno, bio je kao najbolji tepih. Besprijekoran. Sada je on za izbjegavanje, a ne igranje utakmice. Stoga bi bilo dobro, a da opet ne ispadne da popujemo i pametujemo, da se krene od infrastrukture. Da se igračima i trenerima omogući normalan rad i trening. Kada se to desi onda će Romanija dati opet fudbalske zvijezde. Jedan Ognjen Koroman je ponikao u Palama, Sretko Vuksanović, Goran Trobok, su svakako oni najistaknutiji, ali ne treba zaboraviti ni ove koji su ostavili i ostavljaju trag na terenima Republike Srpske. Pa kada bi Romanija uspjela da vrati svoje igrače iz mnogobrojnih klubova bila bi siguran prvoligaš, pa možda i nešto više. Delipara i Blagojević su bili na Sokocu, Gutalj i Granzov i Blagojević u Famosu, Kosorić i Knežević u Slaviji, Lučić u višegradskoj Drini. Svi oni su otišli tamo gdje im je bilo bolje i nema zbog toga ljutnje. Nisu imali priliku da se normalno razvijaju i grade karijeru. Čini se da je to upravo pokazatelj šta i kako treba raditi, a čini se da ova nova Romanija to zna i da će tako i biti. Na radost svih navijača Romanije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.