Replika jednoj nezakonitosti

Replika jednoj nezakonitosti
Milan Blagojević
09.09.2017 08:00

Ima nekoliko mjeseci kako sam pisao o jednoj pojavi svojstvenoj ovdašnjim normotvorcima, kojom se ozbiljno narušava načelo zakonitosti kao kamen međaš vladavine prava. Tada sam ukazao na savezni Zakon o zaštiti tajnih podataka koji je usvojila Parlamentarna skupština BiH.

U tom slučaju savezni zakonodavac nije htio da uradi ono što je njegova ustavna zadaća nego je u pomenutom zakonu rekao da će Savjet ministara BiH podzakonskim propisom odrediti listu organa čiji su službenici predmet bezbjednosnog provjeravanja. Savjet ministara je zatim to i učinio, još 2006. godine, i na tu listu svojim pravilnikom neustavno stavio sve sudove i tužilaštva u BiH, čime je došlo do povrede ustavnog načela nezavisnosti sudske vlasti, jer pravosuđe mora biti nezavisno od bilo kakvog uticaja ostalih grana državne vlasti i kada odlučuje o tome ko će u njemu raditi. Pored toga, ovakvim postupanjem omogućeno je, primjera radi, da odgovarajući organi sa nivoa BiH bezbjednosno provjeravaju i kontrolišu svakoga ko treba da radi i u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske, uprkos tome što je materija unutrašnjih poslova ustavna nadležnost Srpske. I tako, od sada davne 2006. pa do danas perzistira navedeno protivustavno stanje i niko od lica koja prema Ustavu BiH mogu podnijeti zahtjev Ustavnom sudu BiH za ocjenu ustavnosti navedenog pravilnika Savjeta ministara ne nađe za shodno da to učini.

Slučajno ili ne, ovih dana ponavlja se identičan problem sa, istina, drugačijim varijacijama, ali tema i problem su ostali isti. Naime, krajem decembra 2016. godine Savjet ministara BiH je donio akt, kakav ne poznaje ovdašnja pravna nauka, pod nazivom Pregled povreda i odgovarajućih kazni koje izriče Regulatorna agencija za komunikacije (RAK). Istine radi, na ovakvom nazivu pravna nauka ne treba da prigovara Savjetu ministara, već Parlamentarnoj skupštini BiH, jer je ona u važećem Zakonu o komunikacijama propisala (u članu 46) da RAK izrađuje pregled povreda i odgovarajućih kazni, koji potom usvaja Savjet ministara BiH. No, za vladavinu prava na ovim prostorima mnogo važnije od ovih normotehničkih rogobatnosti jesu dvije ozbiljne protivpravnosti, od kojih je jedna sadržana u Zakonu o komunikacijama, a drugu sadrži pomenuti Pregled povreda i kazni.

Prva protivpravnost u vezi je sa činjenicom da bi kažnjiva djela iz ove oblasti trebalo da budu propisana zakonom i samo zakonom, a ne da se RAK-u i Savjetu ministara prepušta da oni budu ti koji će nešto inkriminisati.

U vezi sa drugim problemom potrebno je, da bi se razumjela njegova nezakonitost, najprije reći da je članom 46. Zakona o komunikacijama, između ostalog, propisano da se novčane kazne izriču zbog namjerne ili nehatne povrede pojedinih odredaba zakona ili uslova koji se navode u dozvoli izdatoj od strane RAK-a, odnosno u kodeksima rada i pravilima. Pažljivom čitaocu svakako neće promaći činjenica da se u toj zakonskoj odredbi govori o kršenju zakona, uslova iz dozvole, te kodeksa rada i pravila. Drugim riječima, nigdje u pomenutom zakonu nije propisano da se novčana kazna može izreći zbog nepostupanja po nalogu RAK-a, što nije ni moglo biti učinjeno zakonom ako se ima u vidu da nalog RAK-a nije propis, već pojedinačni pravni akt koji se odnosi na određeni predmet.

Na sve ovo ukazujem zato što je, suprotno Zakonu o komunikacijama, RAK najprije pripremio, a zatim je Savjet ministara BiH krajem decembra 2016. usvojio pomenuti Pregled povreda i odgovarajućih kazni koje izriče RAK. U članu 143. tog pregleda propisana je inkriminacija koja nosi naziv "Nepostupanje po nalozima Agencije". U toj odredbi doslovno stoji da će se korisnik dozvole, operater, davalac usluge kao i drugo fizičko ili pravno lice kazniti novčanim kaznama ako ne postupe po nalozima izdatim od strane RAK-a. Dakle, iako to nije propisano Zakonom o komunikacijama, na mala vrata je kroz podzakonski propis progurana inkriminacija kojom se želi nametnuti mišljenje RAK-a pa i po cijenu plaćanja visokih novčanih kazni. Nije važno što o ovoj inkriminaciji nema ni slova u odgovarajućem zakonu, niti je važno što ti nalozi mogu da sadrže ozbiljne nezakonitosti, već je prema volji priređivača i donosioca ovog podzakonskog propisa bitno da je RAK nešto naložio, pa ako se taj nalog ne izvrši, uprkos njegovim nezakonitostima, ima da se plati visoka kazna.

To je, nažalost, još jedan u nizu primjera kojima se kod nas narušava načelo vladavine prava. I kao u slučaju sa početka ovog teksta, i ovdje svi ćute o tome, iako postoji ustavna mogućnost da se pred Ustavnim sudom BiH pokrene postupak (recimo od strane jedne četvrtine poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske) u kojem bi bilo utvrđeno da je pomenuti član 143. suprotan ustavu i zakonu, pa da kao takav bude izbačen iz pravnog poretka.

 

 

 

Kolumne Komentar dana

© Glas Srpske 2012 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica