Danas i ovdje: S druge strane istine...

Glas Srpske 13.08.2007 00:00

Piše Gojko DAKIĆ

KOLIKO je Bošnjaka i Hrvata povratnika zaposleno u državnim organima i javnim ustanovama Republike Srpske, a koliko Srba u organima Federaciji BiH, jedno je od onih pitanja oko kojeg nema saglasnosti između Banje Luke i Sarajeva. Dok u Banjoj Luci tvrde da se zapošljavanje povratnika u državne organe i javne službe, gdje god je to moguće, obavlja po popisu iz 1991. godine i to potkrepljuju brojkama, iz Sarajeva stižu optužbe da to nije tačno i da se prilikom zapošljavanja u Srpskoj i dalje vrši diskriminacija po etničkoj i nacionalnoj osnovi. Drugim riječima, tvrdi sarajevska čaršija, u Srpskoj se ne poštuju zakoni koji garantuju ravnopravnost konstitutivnih naroda pri zapošljavanju. U tim nesuvislim optužbama prednjače lideri Stranke demokratske akcije i Stranke za BiH kao i njihovi predstavnici u Narodnoj skupštini i Vijeću naroda Republike Srpske. Nema sjednice republičkog parlamenta, a da egzaltirani Muharem Murselović (SBiH) ili nacionalno "predozirani" Ramiz Salkić (SDA) ne zatraže da im se polože računi kako teče primjena člana 3. Zakona o lokalnoj upravi Republike Srpske. Ovim članom, podsjetimo, predviđeno je da se prilikom zapošljavanja u državnim organima i javnim ustanovama treba voditi računa i o nacionalnoj zastupljenosti po popisu iz 1991. godine. Murselović i Salkić nikako da se pomire sa odgovorom da se zakon primjenjuje gdje god je to moguće i da, na primjer, u Novom Gradu, Prijedoru, Doboju i Bijeljini ima Bošnjaka i Hrvata ne samo na čelu opštinskih organa uprave već i na čelu javnih preduzeća i ustanova. U cijeloj ovoj priči zanimljivo je što ni Murselović ni Salkić, čije stranke djeluju po principu "spojenih ibrika", ne navode nijedan primjer kako se ta zakonska obaveza primjenjuje u Federaciji BiH. A kakvo je stanje po tom pitanju s druge strane entitetske granice najbolje kazuju istraživanja nekih nevladinih organizacija iz Sarajeva. Prema njihovom mišljenju, situacija sa zapošljavanjem Srba u zajedničkim organima i institucijama BiH, federalnim, kantonalnim i opštinskim organima i javnim ustanovama je, najblaže rečeno, katastrofalna. Srbi su posebno diskriminisani u Sarajevu koje bi, po nekim mjerilima, trebalo da bude lakmus papir multietičnosti i ravnopravnosti. Ništa bolja situacija nije ni u Mostaru gdje su od predratnih 30 odsto Srbi, poslije "etničkog provjetravanja" grada na Neretvi, svedeni na nivo nacionalne manjine. Navodi se i primjer da u opštinskoj upravi i javnim službama u Ključu, gdje su Srbi prije rata bili većinsko stanovništvo, nije zaposlen nijedan Srbin. Situacija nije ništa bolja ni u Bihaću, Bosanskoj Krupi ili Sanskom Mostu. Kada bi se napravio listing zaposlenih u Savjetu ministara BiH, državnim ministarstvima, Centralnoj banci, Ustavnom sudu BiH..., tek onda bi se došlo do istine ko je diskriminisan, a ko je u povlašćenom položaju što se tiče zapošljavanja u BiH. Javna je tajna da sve poluge vlasti u pravosuđu i finansijama drže bošnjački i hrvatski kadrovi, a da sve značajnije pozicije u BHT1, od generalnog direktora, direktora radija i direktora finansija do urednika sportskog programa drže bošnjački kadrovi. Naravno, sve te zajedničke institucije se finansiraju i iz džepova poreskih obveznika iz Republike Srpske...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.