Danas i ovdje: Šta smeta Komšiću

Intrigantno je zbog čega se Komšić baš tog dana "sjetio" da zatraži pomoć od "jedinog ovlašćenog tumača Dejtonskog mirovnog sporazuma", ako se zna da je Sporazum o specijalnim, paralelnim vezama sa Srbijom, koji predviđa i formiranje Vijeća za saradnju, Srpska potpisala 26. septembra 2006. godine, dakle prije godinu dana, i da je ovaj Sporazum zapravo naslijedio Sporazum iz 2001. godine, sklopljen između Srpske i tadašnje Savezne Republike Jugoslavije.

Komšić, kao pravnik i političar, sigurno zna da je Sporazum o specijalnim, paralelnim vezama Srpske i Srbije, odmah nakon potpisivanja, dobio "zeleno svijetlo" Kancelarije visokog predstavnika, koja je zaključila "da u njemu nema ništa sporno za BiH i da je prihvatljiv i dobar za cijelu zemlju". Zna Komšić i da u Ustavu BiH, članu 3 tačka 2 na koga se poziva, stoji da "entiteti imaju pravo da uspostavljaju specijalne i paralelne odnose sa susjednim državama u skladu sa suverenitetom i integritetom BiH" i da, po ovoj ustavnoj odredbi, Srpska nije u obavezi da traži saglasnost parlamenta BiH za potpisivanje sporazuma sa Srbijom.

Međutim, ono što je Komšiću zasmetalo, poslije konstituisanja Vijeća za saradnju Srpske i Srbije, jeste to što je shvatio da, najviši zvaničnici Beograda i Banje Luke "ovaj put misle ozbiljno" i da za razliku od prethodnog perioda, saradnja Srbije i Srpske neće ostati samo "mrtvo slovo na papiru". Shvatio je Komšić da prvi ljudi dviju Republika nisu samo deklarativno stavili potpise na Sporazum, kojim se otvaraju vrata ekonomske, kulturne i druge saradnje, nego da su ofanzivno krenuli u njegovu realizaciju.

Zasmetalo "onome koji je doveden u Predsjedništvo BiH" to što je prekodrinska saradnja intenzivirana i što dvije Republike nisu bile nikad bliže. I to što su iz Banje Luke poslani jasni "politički impulsi kompanijama iz Srbije" da realizuju legitimne ekonomske interese u Srpskoj, pa je, izgleda, "prečuo" poziv za saradnju koji je Boris Tadić uputio i Vladi Federacije BiH.

Ne odgovara Komšiću što je, poslije ostvarenih projekata u oblasti telekomunikacija, bankarstva i osiguranja i najava o integrisanoj elektroprivredi, o zajedničkim aktivnostima u oblasti hidropotencijala, petrohemije i naftne industrije, postalo jasno da se Srbi nikad neće odreći saradnje sa maticom. Muči ga i poruka odaslana iz Banje Luke da Drina nije granica i da Srbi nikad neće pristati da izgube svoj identitet i postanu "Bosanci", onako, kako to priželjkuje sarajevska politička čaršija.

Na kraju, "pomoćnika bošnjačkog člana Predsjedništva BiH", očigledno, frustrira što Sporazumom o specijalnim, paralelnim odnosima Srpske i Srbije, kako je to rekao i Vojislav Koštunica u momentu njegovog potpisivanja, "doprinosi oživotvorenju Dejtonskog mirovnog sporazuma", koji priznaje BiH, ali kao državu sastavljenu iz dva entiteta, od kojih je jedan Republika Srpska.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.