Pisana riječ kao opomena

 Pisana riječ kao opomena
Aleksandra Madžar
14.09.2016 00:05

Najdublje misli, pretvorene u slova na papiru, čuvari su ljudskih sudbina, istorija, svih onih priča koje istina i mašta mogu ispisati. Izgovorene riječi često se zaborave, ali one zapisane, ostaju kao opomene, ponekad istinite, ali gorke, ponekad kao smijeh i bezbrižnost. Istina je, živimo u vremenu kada savremene tehnologije više vladaju nama nego mi njima, to je priča o kojoj često čitamo, pišemo i govorimo, ali književnost se protiv toga bori svakim slovom utisnutim ispod korica.

"Glasov" Sajam knjige, koji je za 21 godinu preživio i srećne i neke tužne dane, ipak je dokaz da postoje i oni koji se u vremenima, kada je kultura na margini društva, bore da je očuvaju i ojačaju.

I ovog septembra u dvorani "Borik" čuje se žamor, u prvom planu na štandovima su aktuelni natpisi koji pozivaju čitaoce da se zaustave, dok radoznalim pogledima traže djela koja će obogatiti njihovu kućnu biblioteku. Dvorana je budna, jer književnost nikad ne spava, u vazduhu se mogu čuti sve one priče koje su motivisale pisce za nastanak njihovih djela, jer iz časa u čas oko nas prolazi život i situacije koje inspirišu na pisanje.

Ovog septembra osjetićemo kako kuca srce književnosti iz pera ruskih, njemačkih, bugarskih, rumunskih, makedonskih, crnogorskih i srpskih pisaca. Sa svojim iskustvom i djelima doputovali su u Banjaluku, na "Glasov" sajam u okviru Međunarodnih književnih susreta, koji se ove godine održavaju prvi put i važan su korak u jačanju programskog sadržaja sajma, a koji smo organizovali sa Udruženjem književnika Republike Srpske. Po mnogo čemu različiti ljudi, baš u Banjaluci, spojiće svoje razlike u ljubav prema književnosti pa će svako od njih, dajući najiskreniji dio sebe, ukazati poštovanje velikom Petru Kočiću kojem u čast organizuju svečano veče. Nije li to dovoljno jakih činjenica koje pokazuju da pisana riječ može da čuva samu sebe, a sajmovi su tu kao važna pomoć da djela dođu do što većeg broja ljudi?

Biti uvijek na visini zadatka i opravdati očekivanja književnosti i čitalaca nije lako, jer nije uvijek sve u našim rukama, ali trudimo se da dostojanstveno odbranimo snagu pisane riječi. Uspijevamo li? Dovoljno je razloga da vjerujemo da dvadeset jednu godinu i mi sami pišemo stranice kulturnog života našeg grada i dajemo podršku književnosti, jer spasavajući knjige radimo na spasavanju nas samih.

Kolumne Komentar dana

© Glas Srpske 2012 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica