Paprene cijene

Paprene cijene
Željka Kokot
16.02.2016 23:50

Svaki veliki grad kao administrativni centar države obezbjeđuje brojne prednosti u odnosu na manju sredinu, od mnogo većih mogućnosti za pronalazak posla, školovanje u dobroj školi, zdravstveni tretman "doktora na glasu" pa do bogatijeg kulturnog, sportskog ili noćnog života.

Upravo zbog brojnih razloga mnogi žude za preseljenjem u velegrad kako bi se našli u centru svih zbivanja. Ipak, pri tome zaboravljaju da su u svim velikim gradovima "naduvane" cijene smještaja, hrane, obuće i odjeće, gradskog i taksi prevoza i sredstava za ličnu higijenu, koje su, u odnosu na gradove u provinciji, daleko veće.

Internet stranica "Ekspatistan" svakodnevno ažurira podatke o troškovima života u pojedinim svjetskim gradovima kako bi osoba koja mijenja adresu stanovanja dobila uvid u troškove koji je očekuju u novoj sredini. Ako je suditi po njihovim podacima, troškovi života u Banjaluci niži su u odnosu na Beograd za šest procenata, Zagreb 22, Ljubljanu 33 i 15 odsto u odnosu na Podgoricu. Život u najvećem gradu Srpske skuplji je za dva odsto u odnosu na Sarajevo, za devet procenata nego u Skoplju i za osam odsto u odnosu na Prištinu.

Čini se da je u Banjaluci najveći luksuz hrana, jer su cijene na banjalučkoj zelenoj pijaci i u marketima, koji su uglavnom dio velikih trgovačkih lanaca, u prosjeku i do 40 odsto veće u odnosu na cijene hrane u okruženju.

Razloge visokih cijena treba tražiti u većoj slobodi koju  trgovci u velegradima imaju prilikom formiranja cijena. Naime, njihova ideja vodilja je da će veća koncentracija pojedinaca sa visokim primanjima moći priuštiti hranu, odjeću, obuću ili kozmetiku i po višim, nerealnim cijenama. Sa druge strane, trgovac u maloj sredini se prilagođava platežnoj moći kupca koji, zbog nižih prosječnih primanja, nije u mogućnosti priuštiti skupu robu ili bar ne u većoj količini. Beograd pa i drugi veći gradovi u regionu imaju nekoliko zelenih pijaca što, ipak, onemogućava monopolizam, bar što se tiče cijena voća, povrća, mesa, ribe te mlijeka i mliječnih proizvoda.

Na samovolju i interne dogovore trgovaca teško se može uticati, ali Banjalučani za to ne bi mnogo marili da su im buđelari deblji. Do tada im samo ostaje da prate šta se u marketu nudi na sniženju ili da kupuju krompir, jabuke ili batake na komad umjesto na kilograme.

 

Kolumne Komentar dana

© Glas Srpske 2012 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica