Bolje koliba nego ulica

Glas Srpske
Bolje koliba nego ulica

Kako da uđemo ili da prodamo, kada ne smijemo ni da provirimo u kuću. Uselio se čovjek i ponaša se kao da je njegova. Šta mi da radimo, kada smo nemoćni, a niko nam u tome do sada nije pomogao, rekla Đurđa Radovanović

GRAČANICA - Dvadesetak kontejnera koje je svojevremeno vlada Rusije poslala, kako piše na njima, narodu Srbije i Crne Gore, stoje na brdu iznad Gračanice, nadomak Prištine. Ali, stanara nema mnogo. Tu su stalno Đurđa i njen sin Nebojša Radovanović, sa još dvojicom braće. Ispred još jednog kontejnera suši se veš, ali stanari nisu bili tu. Radovanovići su živjeli u Prištini do juna 1999. godine, a onda ih je rat nagnao da se presele u Kosovo Polje, da bi poslije martovskih događaja 2004. godine došli u Gračanicu. Prije dva i po mjeseca dobili su kontejnere. Đurđa je zadovoljna što uopšte ima krov nad glavom. Preživjela je, kako je rekla, mnogo toga u tuđim kućama i kolektivnim centrima, pa joj je ovo, ipak, sopstveni krov. - Nema problema, da je dobro - dobro je. Ne dira nas niko i ja sam zahvalna što su nas ovdje smjestili. Sa tri sina, nisam na ulici, po kiši, suncu i snijegu. Bolje koliba nego ulica. Zahvalna sam mojim gazdama u Kosovom Polju što su nas držali sedam godina. Da nije bilo njih, ne znam gdje bismo završili - navela je ona i poziva sve koji nemaju gdje da se smjeste u Gračanici i okolini da dođu i usele se u prazne kontejnere. U Prištini su imali kuću koja im je, kako tvrde, nasilno zauzeta. U kuću više ne mogu da uđu, niti da je prodaju. - Kako da uđemo ili da prodamo, kada ne smijemo ni da provirimo u kuću. Uselio se čovjek i ponaša se kao da je njegova. Šta mi da radimo, kada smo nemoćni, a niko nam u tome do sada nije pomogao - rekla je Đurđa. Njen sin Nebojša, sada zaposlen u komunalnom preduzeću u Gračanici, neće da se vraća u Prištinu. - U Prištinu neću da se vraćam i sa tim sam završio. Bilo šta je bilo, gotovo je sa tim. Kada bismo prodali tu kuću pa da kupimo ovdje plac ili kuću, bilo bi odlično. Sa Albancima se družim i pričamo i nemam nikakvih problema sa njima. Znam njihov jezik tako da mi to uopšte ne pada teško - rekao je Nebojša. Kao i većina raseljenih, i porodica Radovanović ne prima i nije primila nikakvu finansijsku pomoć. Hrane se na zajedničkom kazanu koje finansira Crveni krst. U Gračanici, naime, u samom naselju ima još jedno kontejnersko naselje sa znatno više raseljenih iz centralnog Kosmeta, najviše Prištine i Kosova Polja. i oni su ovdje došli poslije 17. marta 2004. godine - Ostaćemo mi ovdje iako Kosmet dobije nezavisnost. Gračanica je uvijek opstajala i opstaće pa makar bilo nezavisno Kosovo i Metohija - rekao je Nebojša Radovanović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Amber alert
Amber alert
Do mentaliteta je
Do mentaliteta je
Od Tita do Olbrajtove
Od Tita do Olbrajtove
Pravosuđe u leru
Pravosuđe u leru
Tapkanje u mjestu
Tapkanje u mjestu
Prevencija, šta je to?
Gluv, zbunjen, normalan
Gluv, zbunjen, normalan
Šamar domaćim radnicima
Šamar domaćim radnicima
Ko jamu kopa...
Ko jamu kopa...
Borba za opstanak
Borba za opstanak
Dosrbljavanje
Dosrbljavanje
Bježi, Fadile
Bježi, Fadile
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana