Bez objašnjenja porijekla ustaške politike genocida, predmeti i svjedočenja nemaju smisla, rekao je direktor Centra "Simon Vizental", nakon što je vidio novu muzejsku postavku u Jasenovcu
U Jasenovcu je uklonjen i spomenik Dušana Džamonje "jer se ne uklapa u novi muzejski postav"! Džamonja je 19. decembra izjavio za Slobodnu Evropu da su mu telefonom objasnili da se reljef koncepcijski ne uklapa u novi sistem, s obzirom na to da je to ideološki zastarjelo.
"Šta je u Jasenovcu ideološki zastarjelo?", zapitao je Džamonja.
"Direktorka Jovičić do danas nije pozvala gospodina Džamonju da bi mu objasnila zašto je maknut i šta će se dogoditi s njegovim spomenikom", pisala je "Politika" tim povodom februara prošle godine u tekstu "Sukob generacija". Novoizabrani predsjednik Savjeta, hadezeovac Zoran Prpić, objasnio je da je riječ o "nekim drvenim trupcima u lancima". Jevrejska opština u Zagrebu je povodom uklanjanja Džamonjinog reljefa "izrazila zgražavanje" i tražila da se djelo vrati na mjesto na kome je bilo skoro 40 godina. "Obrazloženje da se reljef ne uklapa u današnji koncept postavke jasenovačog Spomen-područja podsjeća nas na obrazloženje gradonačelnika Zagreba u vrijeme NDH, Ivana Vernera, na temelju kojeg je srušena Zagrebačka sinagoga, jer "hram nije u skladu sa sredidbenom osnovom za uređenje grada Zagreba", saopštila je Jevrejska opština Zagreb.
"Važna dilema u polemici o reljefu akademika Dušana Džamonje otvorila je 'važna kulturološka pitanja': treba li žrtvama jasenovačog logora darovati cvijet ili kosti. Naime, reljef akademika Džamonje kompozicija je drvenih kostiju, a Bogdanovićev spomenik je betonski Cvijet. To je 'bogdanovićevsko' pitanje: što mi možemo ponuditi žrtvi - kosti ili cvijet?
Mi smo se odlučili za cvijet", objašnjava Nataša Jovičić u "Slobodnoj Dalmaciji" januara 2006.
Uporedo sa saradnjom koju je uspješno razvila s nekim izraelskim i američkim institucijama, Nataša Jovičić je trebalo da razvije saradnju i sa institucijama u Beogradu i BiH, kao i sa srpskim udruženjima u Hrvatskoj, a ne da ih mimoilazi", kaže "Politika" krajem februara iste godine.
Prilikom predstavljanja nove postavke nisu pozvani predstavnici Srba i Roma. Čak ni vladika Sava (Jurić), koji živi u Jasenovcu, nije pozvan. Udruženje zatočenika i potomaka zatočenika logora genocida u Nezavisnoj državi Hrvatskoj od 1941. do 1945. godine, nije uključeno, iako je sa strane Udruženja bilo nekoliko inicijativa!
Valja konstatovati da je na pitanje BK televizije "Da li Srbija treba da protestuje zbog nove postavke Spomen-muzeja Jasenovac" publika odgovorila potvrdno 94,06 procenata! Vlada Srbije, Odbor za Jasenovac SPC ni druge institucije nisu odgovorile na ovaj stav javnosti!
Odnos prema reviziji zločina u sistemu hrvatskih ustaških logora - Jasenovac, koji pokazuju jevrejske institucije Muzej holokausta i Jad Vašem, pa i pojedinci kao što je Slavko Goldštajn, u neskladu je, najblaže rečeno, s onim što o postavci izložbe misle u Centru "Simon Vizental" u Jerusalimu.
Efraim Zurof, direktor ovog centra primijetio je nakon posjete Spomen-području Jasenovac:
"Bez obzira na nakićenost i pretjerivanje sa ceremonijom, kao i moderno uređenje muzeja preplavljenog najnovijim audio-vizuelnim uređajima, nova hrvatska izložba graniči se sa totalnim neuspjehom u istorijskom i edukacijskom smislu. Na primjer, u potpunosti je izostao opšti kontekst. Nema ničega o Drugom svjetskom ratu ili holokaustu, i još gore, nema objašnjenja ustaške ideologije. Stoga muzej ne nudi odgovor na najočiglednija i najhitnija pitanja koja će postaviti svaki posjetilac koji razmišlja: zašto i kako su se desili zločini počinjeni na ovom mjestu? Bez objašnjenja porijekla ustaške politike genocida, predmeti i svjedočenja nemaju smisla.
Ono što takođe brine je izbjegavanje da se navedu pojedinci odgovorni za opisane zločine. Možete li zamisliti muzej na mjestu zločina nazvan "Aušvicom na Balkanu" bez ijedne fotografije komandanata ili čak spiska zločinaca? Pitanje lične odgovornosti se izričito pokriva čestim ponavljanjem riječi ustaše, ali bez imenovanja ijednog ustaše koji je lično povezan sa zločinima u Jasenovcu i izlaganja makar i jedne slike zapovjednika logora, stvara se slika da nijedan Hrvat pojedinačno u stvari nije odgovoran.
U tom smislu mi je nevjerovatno da niko od govornika nije pomenuo ono što je bez sumnje najveći uspjeh demokratske Hrvatske u njenom suočavanju sa ustaškom prošlošću - suđenje i donošenje presude jasenovačkom zapovjedniku Dinku Šakiću, koji je izručen iz Argentine 1998. i služi zatvorsku kaznu u Lepoglavi. Je li moguće da je kažnjavanje jednog takvog kriminalca, koga je fanatični hrvatski patriotizam doveo ustašama i nagnao da stane i smatra se odgovornim za ubistvo nekoliko hiljada zatvorenika, tako nepopularno, čak i u današnjoj Hrvatskoj, da ga političari nisu pomenuli u svojim govorima, niti ga igdje ima u istorijskoj izložbi?", rekao je, između ostalog, Efraim Zurof.
(Nastaviće se)
SPORNI PODACI
Na otvaranju nove izložbene postavke u Jasenovcu, 27. novembra 2006. godine, prikazan je spisak 69.842 žrtve. Dat je i pregled podataka stradalih po nacionalnosti: Srba 39.580, Roma 14.599, Jevreja 10.700, Hrvata 3.462, Muslimana 747, Slovenaca 197, Crnogoraca 27. Ukupno stradalih muškaraca - 32.577, žena 18.453, djece do 18 godina 18.812.
Hrvatski istoričar dr Josip Jurčević osporava ove podatke, smatrajući da je knjiga iz koje su uzeti, "objavljena u Hrvatskoj 1997, prosto netočna. Skupina nezavisnih stručnjaka, demografa, je to provjeravala i dan danas na moju adresu stiže obilje podataka da te osobe koje navode kao žrtve Jasenovca, nisu žrtve Jasenovca, nego nekih drugih okolnosti..."
Nije Jurčević jedini u Hrvatskoj koji tako misli. Akademik Josip Pečarić "znanstveno" podržava jasenovačke brojke Mladena Ivekovića, koji navodi da je u svim jasenovačkim logorima i Staroj Gradišci, "od svih mogućih uzroka", izgubilo život "najvjerojatnije između tisuću, dvije, eventualno tri tisuće ljudi, a nemoguće je da ih je umrlo više od pet tisuća...".
Čak je i minimiziranje neadekvatna, preslaba riječ za kvalifikaciju ovakvog "znanstvenog" otkrića.
