Danas i ovdje: Odvika je velika muka

Glas Srpske 28.08.2007 00:00

Piše Branko Dokić

POSLjEDNjA upozorenja visokog predstavnika Miroslava Lajčaka predsjedniku Vlade Srpske Miloradu Dodiku "da razmotri da li želi izazivati međunarodnu zajednicu izjavama kojima se dovodi u pitanje Dejtonski mirovni sporazum" su nastavak jedne navike da se prozivaju političari iz Republike Srpske, iako su baš oni, ili samo oni, opredijeljeni za Dejtonski sporazum. Ako je gospodin Lajčak odlučio da zaista bude najodgovorniji čovjek za provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, kao što piše u njegovom Aneksu Dž, onda bojim se da on kuca na potpuno pogrešna vrata. On upozorava upravo one koji sprovode Sporazum, ohrabrujući tako one druge, koji otvoreno rade na njegovom rušenju i javno pričaju kako je prevaziđen i da ga treba mijenjati. Treba li gospodina Lajčaka podsjećati koliko puta je Haris Silajdžić izjavio da Republiku Srpsku treba ukinuti, da je njegova stranka imala predizborni slogan "BiH bez entiteta"? Treba li ga podsjetiti da je, pred posljednje izbore, Sulejman Tihić izjavio da čelnici Stranke za BiH samo pričaju o ukidanju Republike Srpske, a da SDA svakodnevno to radi? Nije li to, dovođenje u pitanje, ne samo Dejtonskog sporazuma, već i ustavnog poretka u BiH? I to, očigledno, nije iritiralo međunarodnu zajednicu, pa nije bilo ni upozorenja. Makar, javnih. Prije nekoliko sedmica lider HSP-a gospodin Jurišić na pola strane velikog intervjua "Dnevnom avazu" govori o ukidanju Republike Srpske. Koliko ja znam, visoki predstavnik ga nije upozorio da na taj način ugrožava ustavni poredak BiH. Ovakvih, i sličnih primjera djelovanja, posebno bošnjačkih političara, mogao bih navesti veoma mnogo. I sve je to bilo bez upozorenja. Da je Republika Srpska za Dejtonski sporazum, a Federacija BiH protiv njega, govori i odnos prema Zakonu o praznicima. Narodna skupština Republike Srpske je usvojila taj zakon, ali su ga Bošnjaci osporili, između ostalog i zbog toga što je 14. novembar, dan potpisivanja Dejtonskog sporazuma, trebalo da bude republički praznik. S druge strane, svi pokušaji da donesemo Zakon o praznicima BiH pao je u vodu, između ostalog i zato što bošnjački predstavnici nisu prihvatali da 14. novembar bude državni praznik. Zar to najbolje ne govori o njihovom odnosu prema Dejtonskom sporazumu? Uostalom, postala je praksa, pogotovo u partijskim centralama u Sarajevu, da se opstruiše Ustav BiH, koji je sastavni dio Dejtonskog sporazuma, kako bi se pokazalo da je on nemoguć i da ga treba mijenjati. U tom smislu su neki sarajevski političari organizovali veoma jak lobi. Treba se samo prisjetiti "kajanja" gospodina Holbruka zbog nekih dejtonskih rješenja. Javna je tajna da je pod uticajem tog lobija i međunarodna zajednica u BiH prihvatila "doktrinu" po kojoj ne treba pričati o promjeni Dejtonskog sporazuma, već ga treba praktičnim potezima mijenjati. Za takav pristup bio je potreban visoki predstavnik sa neograničenim ovlašćenjima. I imali smo ga u gospodi Petriču i Ešdaunu. Veliki je broj nametnutih rješenja, kao i onih koja su prihvaćena, ali pod ogromnim pritiscima i uslovljavanjima. Većinom su pritisci bili na Republiku Srpsku. I tako je stvorena navika da se Republika Srpska i njeni političari na raznorazne načine uslovljavaju, iako su najdosljedniji zagovornici poštivanja Dejtonskog sporazuma. Jedna narodna poslovica kaže da je navika jedna muka, a odvika stotinu muka. Ni novi visoki predstavnik očigledno nije pošteđen te muke i koristi se svakom prilikom da upre prstom na nekog iz Republike Srpske. Nadam se da se Lajčakovo podsjećanje da je Upravni odbor za implementaciju mira (PIK) "jasno stavio do znanja da međunarodna zajednica neće tolerisati bilo kakve pokušaje ugrožavanja Dejtonskog sporazuma" odnosi na sve političare u BiH. U Srpskoj je tako jasan stav PIK-a bio pozdravljen. Hoću da vjerujem da je odnos aktuelnog visokog predstavnika prema citiranom stavu PIK-a potpuno iskren. A to, onda, znači da prihvata ulogu prvog čovjeka međunarodne zajednice odgovornog za primjenu Dejtonskog sporazuma. U tome može da uspije ako se oslobodi navike da postupa po savjetima mnogih znanih i neznanih, nezamjenjivih i "vječnih" kadrova u OHR-u i oko OHR-a, domaćih i stranih, koji na svaku, pa i verbalnu, aktivnost pojedinaca ili institucija iz Republike Srpske traže reagovanje visokog predstavnika. Ako gospodin Miroslav Lajčak može da se zahvali takvim ekspertima na saradnji, biće to stvarna potvrda njegove opredijeljenosti, a i PIK-a, da "neće tolerisati bilo kakve pokušaje ugrožavanja Dejtonskog sporazuma". A političkim liderima Srpske dobronamjerno sugerišem da je bolje da čvrsto stoje na pozicijama Ustava BiH i Republike Srpske i po tim pitanjima ne prihvataju bilo kakve pritiske i uslovljavanja. Narod će to mnogo više cijeniti od bilo kakvih verbalnih dodvoravanja karakterističnih za predizborne kampanje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.